Kako piše The National Interest, pozivajući se na novo izvješće američkog Government Accountability Officea (GAO), problem više nije samo u gradnji novih podmornica. Američka mornarica sve teže održava, modernizira i naposljetku zbrinjava postojeće brodove.

To je posebno neugodno za američku vojsku jer Pentagon želi povećati broj napadnih podmornica, ponajprije zbog sve većeg vojnog natjecanja u Indo-Pacifiku.

No ograničeni kapaciteti brodogradilišta već su rezultirali velikim gubicima raspoloživosti flote. Prema GAO-u, kašnjenja u održavanju dosad su američkoj floti napadnih podmornica oduzela više od 41 kumulativne godine operativne raspoloživosti.

Podmornice koje više ne mogu u akciju i dalje moraju imati posadu

Jedan od najvećih problema jest ono što se događa kada podmornica više nije sposobna za operativnu uporabu, ali još nije formalno povučena iz službe.

Prema GAO-u, 15 napadnih podmornica moglo bi između fiskalne 2026. i 2030. godine prikupiti više od 14.000 dana neaktivnog čekanja. Procijenjeni trošak takvog zastoja iznosi oko 3,1 milijardu dolara.

Takve podmornice ne mogu se raspoređivati u operacije, ali ih se i dalje mora održavati, osiguravati i opskrbljivati, a dio posade ostaje vezan uz njih. Time se problem pretvara u začarani krug: brodogradilišta su zauzeta održavanjem i remontom, nove podmornice čekaju svoj red, a stare se ne mogu dovoljno brzo ukloniti iz sustava.

USS Pasadena čeka još dvije godine

Kao ilustraciju problema američki mediji izdvajaju slučaj podmornice USS Pasadena, klase Los Angeles. Podmornica je 1. siječnja 2025. prešla u status neaktivne jedinice, a tada joj je istekla i potvrda za ronjenje. To znači da se više ne može vratiti u operativnu službu.

Ipak, prema procjeni GAO-a, Puget Sound Naval Shipyard ne očekuje njezino formalno razgradnju prije 15. studenoga 2028. Drugim riječima, gotovo četiri godine nakon prestanka operativne sposobnosti podmornica bi i dalje ostala dio sustava.

Mornarica je koristi za potrebe obuke, pa nije potpuno beskorisna, ali GAO procjenjuje da će samo taj period čekanja stajati oko 300 milijuna dolara operativnih i potpornih troškova.

Više od četiri milijarde dolara za brodove koji stoje

Problem nije izoliran na jedan brod. GAO navodi da je američka mornarica u posljednjih deset godina potrošila približno 3,3 milijarde dolara na održavanje neaktivnih podmornica klase Los Angeles te još oko 835 milijuna dolara na neaktivne podmornice klase Virginia, koja je trebala zamijeniti stariju klasu.

Trošak jedne podmornice koja čeka kraj radova procjenjuje se na oko 230.000 dolara dnevno.

USS Boise: milijarde potrošene, a brod ipak povučen

Najpoznatiji primjer problema s održavanjem je USS Boise, također podmornica klase Los Angeles. Američka mornarica odlučila je u travnju deaktivirati taj brod nakon što je na pokušaje njegova održavanja i povratka u operativno stanje već potrošeno oko 1,6 milijardi dolara.

Zašto je održavanje nuklearne podmornice toliko komplicirano?

Za razliku od klasičnih ratnih brodova, nuklearne podmornice traže specijalizirane kapacitete i radnu snagu.

Održavanje uključuje nuklearni pogonski sustav i reaktor, provjere trupa, sonar, borbene sustave, cjevovode, električne instalacije i specijalizirano zavarivanje.

Za veliki dio tih radova potrebni su suhi dokovi, nuklearno certificirani stručnjaci i posebno opremljena infrastruktura. Takvi kapaciteti ne mogu se jednostavno povećati preko noći.

Zbog toga jedan brod može zauzeti ograničeni prostor i radnu snagu potrebnu za nekoliko drugih. Posljedica su nova kašnjenja i novo gomilanje zaostataka.

Sve to ima i stratešku dimenziju.

Napadne podmornice smatraju se jednim od najvažnijih američkih vojnih sredstava u mogućem sukobu s Kinom. Njihova prednost je što mogu djelovati prikriveno, prikupljati obavještajne podatke i operirati u područjima u kojima bi površinski brodovi bili izloženi većem riziku.