Najveći europski nuklearni kompleks, Zaporiška nuklearna elektrana (ZNE), postao je svojevrsno bojno polje u rusko-ukrajinskom ratu. Ruske snage, koje žele spojiti elektranu na svoju energetsku mrežu, time riskiraju potencijalno katastrofalno topljenje jezgre.

Elektranu sa šest reaktora ruska je vojska zauzela već na samom početku invazije 2022. godine i od tada je ona neprestano izložena opasnosti, i vojno i ekološki. Ova se elektrana smatra jednim od najrizičnijih žarišta mogućeg nuklearnog incidenta, piše Independent.

Zbog stalnih borbi i bombardiranja oko samog kompleksa ukrajinske su vlasti bile prisiljene provesti takozvano hladno zatvaranje reaktora. To je postupak u kojem se nuklearni materijal više ne koristi za proizvodnju energije, ali ga i dalje treba neprekidno hladiti.

Kad su borbe prekinule opskrbu električnom energijom iz Ukrajine, sustavi hlađenja više nisu imali redovit dotok struje, a elektrana je tada gotovo mjesec dana radila isključivo pomoću dizelskih generatora i ograničenog broja inženjera koji su ondje ostali. Tek prošlog tjedna, nakon najduljeg prekida u povijesti elektrane, ponovno je uspostavljena redovna opskrba.

Ruska opsesija

Rusija već dugo otvoreno želi prekinuti ukrajinsku elektroenergetsku vezu i spojiti ZNE na svoju mrežu.

'Ruska Federacija postavlja svoj dalekovod, ali Ukrajina je uspjela oštetiti neke njegove dijelove', pojasnio je Mihailo Šuster, nuklearni stručnjak i bivši direktor nabave u ukrajinskoj agenciji za nuklearnu energiju Energoatom. 'Rusija je sada u visokoj razini pripravnosti, a da bi se spojila, mora se prekinuti opskrba električnom energijom iz Ukrajine.'

Nije poznato je li Moskva tijekom 30-dnevnog prekida uspjela tehnički spojiti elektranu na svoju mrežu. Ako jest, morala je instalirati posebne pretvaračke stanice koje sinkroniziraju različite mreže, a to je složen i iznimno rizičan proces.

Nestašica vode za hlađenje reaktora

Situaciju pogoršava nestašica vode potrebne za hlađenje reaktora nakon što su ruske snage srušile branu Kahovka, inače glavnog izvora vode za ZNE.

Prognani gradonačelnik Enerhodara, Dmitro Orlov, sada djeluje iz Zaporižje, gdje vodi humanitarne programe za tisuće izbjeglih radnika elektrane i njihovih obitelji. On za The Independent otvoreno upozorava na mogućnost da nuklearni otpad prodre u tlo i kontaminira šire područje.

'Brana Kahovka je uništena, nema se čime hladiti', kaže Orlov. 'Čak i ako u budućnosti čudesno obnove opremu, u najgorem slučaju voda će jednostavno ispariti iz rashladnog bazena i neće biti ničega što bi hladilo nuklearno gorivo. U tom trenutku gorivo bi moglo otopiti beton i procuriti u podzemne vode', dodaje gradonačelnik. 'To bi značilo kontaminaciju rijeke Dnjepra, a na kraju i Crnog mora.'

Orlov podsjeća i na katastrofu u Černobilu, i danas sinonima za najveću nuklearnu tragediju u povijesti. 'Procijenjena količina nuklearnog goriva u zaporiškoj elektrani oko deset je puta veća nego u Černobilu', upozorava.

IAEA: Ono što je nekad bilo nezamislivo sada je svakodnevica

Mali tim inspektora Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) redovito nadzire elektranu i bilježi zabrinjavajuće izvještaje o vojnoj prisutnosti te eksplozijama unutar i oko kompleksa. Ruske postrojbe rasporedile su topništvo i minobacače te redovito gađaju ukrajinske gradove i sela na suprotnoj obali Dnjepra.

Nakon ponovnog uspostavljanja opskrbe električnom energijom, direktor IAEA-e Rafael Mariano Grossi izjavio je: 'Ono što je nekad bilo praktički nezamislivo, a to je redovit gubitak napajanja nuklearne elektrane, postalo je uobičajena pojava tijekom ovog razornog rata. No ovo je bio najizazovniji prekid napajanja koji smo dosad doživjeli.'

Grossi je poručio da 'još uvijek ima puno posla kako bi se dodatno smanjili rizici od nuklearne nesreće'.