Rukovodeći raskošnom paradom povodom Dana pobjede, Vladimir Putin potrudio se svijetu prikazati sliku moći i odlučnosti.

Dok promatra vojnike kako marširaju Crvenim trgom u Moskvi, Putin evocira sjaj nekadašnjih sovjetskih vojnih spektakala. U svom govoru još jednom spominje 'specijalnu vojnu operaciju' u Ukrajini – brutalni trogodišnji rat bez jasnog kraja, prenosi Independent.

No ovaj krvavi sukob daleko nadilazi službeni narativ Kremlja. Prema riječima bivšeg šefa britanske obavještajne službe MI6, Putin ne želi samo Ukrajinu – njegov cilj je daleko širi.

Ne 'pali' se na prijetnje

Nimalo uznemiren prijetnjama Donalda Trumpa o povećanju sankcija niti njegovom iritacijom zbog ruske nepopustljivosti oko primirja, Putin djeluje izolirano, ignorirajući kritike i nastavljajući po svome.

Ovakvo ponašanje potvrđuje i neobično oštra poruka sir Alexa Youngera, bivšeg direktora MI6: 'Ako mu se ne suprotstavimo, vratit će se po još. Koliko nam puta to još treba reći?'

Putinova posljednja 'mirovna' inicijativa – trodnevno primirje povodom godišnjice pobjede nad nacizmom – pokazala se praznom gestom. Ukrajinske bespilotne letjelice nastavile su napade, a sukobi na bojišnici nisu prestajali. Njegovo uskrsno primirje ignorirale su čak i njegove trupe.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pozvao je na bezuvjetni prekid neprijateljstava tijekom šire diplomatske inicijative. No američki pregovarači, uočljivo popustljivi prema ruskim zahtjevima, praktički su već prihvatili mnoge Putinove ciljeve kao temelj za početak pregovora. Uključujući ideju da je Krim – koji je Rusija anektirala 2014. – izgubljen za Kijev.

SAD osigurao financijski interes u Ukrajini

Unatoč tome, Zelenskog je ohrabrio novi sporazum o mineralima s Trumpovom administracijom, čime SAD osigurava financijski interes u obnovi i razvoju Ukrajine. Svaka vojna pomoć SAD-a bit će pretvorena u dolarske kredite i uložena u američko-ukrajinski investicijski fond za resurse za oružje – pod uvjetom da eksploatacija resursa započne tek nakon rata.

Ipak, Kremlj se nada da će iz budućih mirovnih pregovora izići s međunarodno priznatom kontrolom nad dijelovima Ukrajine koje je već osvojio. SAD i Rusija već su signalizirali da će se takav kompromis tražiti od Zelenskog na početku bilo kakvog dijaloga. No posljedice takvog pristupa mogle bi odjeknuti diljem regije.

Danska vanjska obavještajna služba u svom godišnjem izvješću navodi: 'Rat u Ukrajini oblikovat će europsku sigurnost i nakon 2025. godine. Rusija će intenzivirati korištenje hibridnih metoda – sabotaže i dezinformacija – i vjerojatno će biti spremnija izazivati NATO izravnim vojnim sredstvima.'

Na prvoj crti u Ukrajini vojnici su frustrirani i obeshrabreni sve raširenijom percepcijom da gube rat iscrpljivanjem.

Pobjeda, poraz ili pat-pozicija?

Tri godine nakon sveobuhvatne invazije, ni saveznici Ukrajine ni analitičari u SAD-u ne znaju sa sigurnošću: pobjeđuje li Ukrajina, gubi li ili je zapela. Ukrajinska vojska prošla je put od početnog kaosa do impresivnih pobjeda, ali kako je postala sve više ovisna o NATO-u, uslijedile su i neuspjele ofenzive te dugotrajna iscrpljenost.

Mnogi europski generali, promatrajući razvoj događaja, počinju vjerovati da ona mora prihvatiti gubitak dijela teritorija u zamjenu za mir. No pritom zanemaruju važnu činjenicu: Ukrajina trenutno predvodi svijet u bespilotnom ratovanju.

Putin, zaveden obavještajnim procjenama da će ga Ukrajinci dočekati s cvijećem, naredio je invaziju 24. veljače 2022. godine. Već je vodio rat u Donbasu od 2014. i anektirao Krim, ali nije iz toga ništa naučio.

Ukrajinci nisu zaboravili ni Holodomor – genocidno izgladnjivanje u 1930-ima koje je usmrtilo milijune – niti pokušaj brisanja njihova jezika, kulture i identiteta. Iako vojno nespreman, ukrajinski narod bio je odlučan.

Otpor i rana pobjeda

Na početku rata ukrajinski civili i dobrovoljci zaskakali su ruske kolone, krali tenkove i improvizirali otpor. Bake su gađale su tenkove Molotovljevim koktelima. U Donbasu, unatoč nekim uspjesima, ruske snage bile su zaustavljene.

Na jugu je Herson pao, ali ukrajinski seljaci i vojnici kasnije su ga oslobodili. Uz pomoć SAD-a i NATO-a, Ukrajina je dobila modernu opremu, uključujući haubice, protuoklopne rakete i obavještajnu podršku. No ključna pomoć – oružje dugog dometa – nikad nije stigla.

Macron je u lipnju 2022. rekao: 'Ne smijemo poniziti Rusiju kako bismo mogli pregovarati kad borbe prestanu' – dok su se užasi ruske okupacije otkrivali u Buči i Irpinu.

Mnogi zapadni lideri bojali su se potpunog poraza Rusije – 'katastrofalnog uspjeha' – zbog njezinog potencijalnog kolapsa te raspada države koja se drži na okupu strahom. Kijev je zato morao djelovati ograničeno. Ipak, u kasno ljeto 2022. povratio je Izjum i Herson – što su bili herojski, ali iscrpljujući podvizi.

Rat iscrpljivanja i nova faza

Kako je ruski napredak zaustavljen, Moskva se okrenula taktikama masovnih napada. Gradovi poput Bahmuta postali su žarišta 'napada strojem za mljevenje mesa'. Jedan od stranih boraca opisao je ubijanje '20 do 40 Rusa dnevno – i oni su i dalje dolazili'.

Broj žrtava teško je točno procijeniti. BBC govori o 95.000 poginulih Rusa, britanska vlada o 200.000 njih. Ukrajinske procjene idu i do milijun. Zelenski je u prosincu 2023. tvrdio da je Ukrajina izgubila 43.000 vojnika. UN navodi 12.000 civilnih žrtava.

Ukrajina dobiva pomoć, ali ne i dovoljno za pobjedu. Prisiljena je bila izvesti ofenzivu bez zračne nadmoći i dovoljnog topništva. Proljetna ofenziva 2023. stoga nije postigla strateški preokret.

Nova ofenziva i cijena rata

U kolovozu 2024. pokrenula je napad na Kursk, ruski teritorij – bez prethodne konzultacije sa saveznicima. Bio je to simboličan i strateški potez koji je ponizio Putina.

Rat je za Rusiju skup – troši 40 posto proračuna i osam posto BDP-a. Ukrajina je izgubila 30 posto BDP-a, ali se donekle oporavila. Ove godine mogla bi proglasiti nemogućnost isplate duga.

Rusija je ponovno pokrenula novačenje – 160.000 ljudi, uključujući zatvorenike i Sjevernokorejce. U Kursku su navodno poginule tisuće sjevernokorejskih vojnika.

Ukrajinska dominacija u ratovanju dronovima

Jedino područje u kojem Ukrajina trenutačno ima prednost je ratovanje dronovima. Povratila je kontrolu nad Crnim morem pomoću bespilotnih letjelica i potopila rusku krstaricu Moskvu, a proizvodi više od 90 posto svojih dronova.

Zapovjednik Kalas tvrdi: 'Dronovi su promijenili sve. Ispred smo Rusa – za dlaku, ali ispred.'

Što slijedi?

Ako Putin uspije u Ukrajini, slične scene mogle bi se dogoditi u Moldaviji, Litvi ili Poljskoj. SAD se sve više povlači, a Trump daje prednost Rusiji. Institut Kiel pokazuje da bi Europa, uz mali fiskalni napor, mogla preuzeti cijeli teret pomoći.

Rachel Ellehuus sažima opasnost: 'Putinu možda ne treba cijela Ukrajina. Dovoljno mu je zauzeti strateške dijelove i spriječiti njezinu integraciju u EU i NATO.'

On također pokušava potkopati Zapad kibernetičkim napadima, informacijskim ratovanjem, propagandom i sumnjom. Ako se Zapad raspadne – Putin će djelovati, zaključuje Kiley.