Trgovački centar na istoku glavnog grada Venezuele pun je ljudi. Izlozi su osvijetljeni, police prepune robe, a hodnici puni ljudi. No prizor vara jer većina posjetitelja odlazi praznih ruku.

Kupci razgledavaju, uspoređuju cijene, ali rijetko kupuju. Iznimka su trgovine s popustima, gdje se stvaraju redovi, što jasno pokazuje koliko su cijene postale ključni faktor u svakodnevnim odlukama globalno.

Ovakva slika nije nova, ali se nije bitno promijenila ni nakon političkih preokreta početkom godine, kada je tadašnji predsjednik Nicolás Maduro uhićen u američkoj vojnoj operaciji, piše CNN.

Kupnja na rate za osnovne stvari

U zemlji pogođenoj hiperinflacijom i ograničenim pristupom kreditima, sve više građana koristi aplikacije koje omogućuju kupnju na rate, od odjeće do hrane. Plaćanje na rate postalo je svakodnevica, čak i za osnovne potrebe poput obroka ili namirnica.

Iako vlasti govore o gospodarskom rastu i stabilizaciji, mnogi građani tvrde da u svakodnevnom životu ne vide promjene. Tri minimalne plaće danas ne dosežu ni jedan dolar, dok cijene hrane i goriva nastavljaju rasti.

Privremena predsjednica Delcy Rodríguez poručuje da gospodarstvo bilježi rast i da su očekivanja građana visoka. 'Svjesna sam velikih očekivanja našeg stanovništva i naši timovi rade na tome da poboljšanja postanu vidljiva u razumnom roku', rekla je u obraćanju sredinom travnja.

Navela je kako BDP raste gotovo devet posto te da zemlja bilježi 20 uzastopnih kvartala rasta, uz očekivanje da će to dovesti do većih prihoda i novih radnih mjesta. U međuvremenu su ublažene i neke američke sankcije prema bankarskom sektoru, a nastavljeni su razgovori s Međunarodnim monetarnim fondom i Svjetskom bankom, što bi trebalo otvoriti prostor za veća ulaganja.

Inflacija i odricanja

No svakodnevica mnogih Venezuelanaca govori drukčiju priču. Cijene osnovnih namirnica daleko nadmašuju prihode. Kilogram mesa stoji između sedam i deset dolara - luksuz koji si mnogi više ne mogu priuštiti. Novac se troši odmah, jer brzo gubi vrijednost. Poduzeća se zatvaraju ili mijenjaju poslovanje, a dio trgovaca odustaje od dosadašnjih modela.

'To više nije održiv posao', rekao je jedan vlasnik trgovine koji planira promijeniti djelatnost kako bi se prilagodio opreznijim potrošačima. U nekim sektorima bilježi se rast, primjerice u prodaji automobila, iako su takvi proizvodi dostupni tek manjem broju građana koji imaju pristup kreditima u dolarima.

Za većinu stanovništva svakodnevica se svodi na teške izbore.

Jedan 71-godišnjak kaže da mora birati između hrane i lijekova. 'Ako kupimo lijekove, gladujemo. Ako kupimo hranu, ne možemo se liječiti', rekao je. Slično govori i umirovljenik Ángel García, koji prosvjeduje noseći kost u ruci kao simbol siromaštva. Objašnjava da mu mjesečna minimalna plaća iznosi oko 0,27 dolara i da je i takav simbol luksuz.

'To je tuga koju ljudi osjećaju, posebno stariji, u zemlji koja je bogata naftom, a istodobno toliko siromašna’, poručuje.

Oporavak moguć, ali spor

Ekonomist José Guerra upozorava da se konkretni rezultati ne mogu očekivati u kratkom roku. 'U sto dana ne možete očekivati ekonomski oporavak nigdje', rekao je, dodajući da su ključni koraci stabilizacija valute i suzbijanje inflacije.

Prema podacima središnje banke, godišnja inflacija u ožujku iznosila je oko 650 posto. Iako bi najavljeno povećanje minimalne plaće i stabilizacija tečaja mogli donijeti prvo olakšanje, dublje promjene, poput rasta investicija i zapošljavanja, očekuju se tek kasnije tijekom godine.

Dok vlasti najavljuju oporavak, a međunarodna zajednica otvara vrata suradnji, mnogi građani postaju nestrpljivi. Police trgovina možda jesu pune, ali kupovna moć ostaje slaba. 'Roba postoji, ali novca nema dovoljno', sažima jedan sugovornik.