Zaskočila nas je vijest o Renatovoj smrti iako smo znali da je bolestan, što je i bilo razlogom stanke u pisanju dulje od godinu dana. Zjapit će naš medijski portun praznim nakon njegova konačna odlaska: njegove kolumne nisu bile samo politički komentari, već i kronika suvremenog hrvatskog društva
‘Iznenadna plima smrti ljudi koje sam poznavao prazni i moj imaginarni portun. Nekad si imao vremena za odbolovati smrt nekoga s kime si bio blizak, dozvati neku uspomenu ili asocijaciju, popričati sa živima o pokojniku, čak se i nasmiješiti kad se sjetiš nečeg zabavnog… Danas više ni ne stigneš čestito ispsovati život i onda mu se ispričati, a već te zaskoči vijest da je još jedan stan u tvom portunu ostao zjapiti prazan’, napisao je u jeku korone 2021. Renato Baretić u jednom od 228 komentara objavljenih na tportalu, za koji je pisao od 2014.
vezane vijesti
I zaskočila nas je vijest o Renatovoj smrti iako smo znali da je bolestan, što je i bilo razlogom stanke u pisanju dulje od godinu dana. Zjapit će naš medijski portun praznim nakon njegova konačna odlaska, i to ponajprije zbog toga što je Renato bio ponajprije novinar. Njegove kolumne nisu bile samo politički komentari, već i kronika suvremenog hrvatskog društva, s jasnim stavom protiv nacionalizma, netrpeljivosti i društvene nepravde, uvijek baretićevski zabavna i samoironična.
Kako umjetnointeligentna riznica znanja ne može ipak prenijeti sve ono po čemu ćemo mi na tportalu pamtiti Baretića (i zbog kojih će nam i dalje neke bizarne vjestice biti povodom da pomislimo ‘ovo je za Renata’ i ‘šibnemo’ mu inspirativan link), sigurni smo da je na nekom boljem, tajnom mjestu, poput ovoga, dušom u Splitu, jer kako je sam napisao:
‘Kad bi neka ozbiljna strana TV-kuća htjela snimati dokumentarnu seriju o Hrvatskoj i kad bi producenti mene pitali da im nacrtam rutu za tri mjeseca rada na terenu, rekao bih im da se prva četiri tjedna stacioniraju isključivo u Splitu, a poslije mogu kud ih noge nose. Jer sve najbolje i sve najgore što postoji u Hrvatskoj, sve najljepše i najružnije, sve najrigidnije i najslobodnije, sve najtužnije i sve najveselije – sve je to koncentrirano na ovom skučenom prostoru. Kad odete odavde, dragi moji producenti, ništa vas više u Hrvatskoj neće iznenaditi, ni pozitivno niti negativno, jer sve ste bitno već vidjeli i doživjeli u tih mjesec dana Splita’’.
Mirno more, Renato.
