boris bakota

Posjetili smo jedinog profesora prava životinja u Hrvatskoj i doznali zašto se studenti otimaju za njegova predavanja

  • Autor: Ivana Barišić
  • Zadnja izmjena 23.09.2019 11:37
  • Objavljeno 22.09.2019 u 14:58
Boris Bakota

Boris Bakota

Izvor: Cropix / Autor: Vlado Kos / CROPIX

Pas Medo koji slobodno smije lajati, ali i pitanje nasljedstva koje uključuje životinje, samo su neki od slučajeva o kojima se raspravlja na kolegiju Prava životinja u Hrvatskoj. Pokrenuo ga je profesor upravne znanosti na osječkom Pravnom fakultetu Boris Bakota. Dok je u prvoj generaciji imao tek pet studenata, za tri je godine broj zainteresiranih eksplodirao na njih 60. U razgovoru za tportal ovaj osječki pravnik objašnjava kolika prava imaju životinje u Hrvatskoj, a kolika u Europi i svijetu, te s kakvim se problemima susreću

Prije pet godina, kada je Boris Bakota, profesor upravne znanosti, stao pred vijeće osječkog Pravnog fakulteta i rekao im da svoj dotadašnji izborni predmet želi zamijeniti kolegijem Prava životinja, nekolicina kolega bila je zatečena. No jednoglasno su odlučili i uveli jedinstven kolegij u Hrvatskoj. Dok se u prvoj generaciji studenata tek njih pet odlučilo za ovaj izborni predmet, u tri godine broj zainteresiranih je eksplodirao. Sada ih je već 60 koji žele naučiti nešto više o tome.

'Zanimalo me kako će to prihvatiti studenti. Odaziv je odličan. Kolegij smo ponudili i sveučilištu jer svaki fakultet mora ponuditi dva izborna predmeta koje mogu upisivati i studenti s drugih fakulteta. Pitanja stoga pokušavamo promatrati i obraditi s nekih drugih aspekata', odgovara tportalu profesor upravne znanosti osječkog Pravnog fakulteta Boris Bakota.

Iako je riječ o pravu o kojem se sve glasnije i češće raspravlja, vrlo je malo stručnjaka koji se bave tim područjem. I sam je krenuo pretražujući internet, a sada je već član Europskog udruženja profesora prava životinja EGALS, ali i Centra za etiku životinja u Oxfordu koji okuplja najvećim dijelom pravnike, ali i veterinare, ekonomiste, psihologe, pa čak i teologe, jezičare i filozofe. S europskim kolegama redovito se godišnje sastaje, razmjenjuje i raspravlja o slučajevima. Iako svaki od njih u temelju predaje neki drugi predmet, poput rimskog ili građanskog prava, umrežila ih je ista stvar – ljubav prema životinjama.

Umrežila ih ljubav - prema životinjama

'Dao sam si truda i preko interneta pregledavao kakva je situacija s pravima životinja u drugim državama. Shvatio sam da je toga jako malo', govori Bakota, dodajući da je ljubav prema životinjama naslijedio još iz roditeljskog doma.

Kod kuće su uvijek imali pse, mačke, ptice. Kao dijete, kaže, u naselju u kojem je odrastao jedini je imao psa dok je danas potpuno drugačija slika. Sada ih ima gotovo svaka kuća. On trenutno ima tri udomljena psa, Rašu, Idu i Terči iz osječkog azila - udruge Pobjede.

  • +12
  • +9

Boris Bakota

Izvor: Cropix / Autor: Vlado Kos / CROPIX

'S godinama sam promišljao o tome kako s jedne strane jedemo životinje, a s druge se brinemo o njima. Radeći na Pravnom fakultetu, počeo sam razmišljati i o tome kako stručno znanje povezati s ljubavi prema životinjama. I, eto ga', otkriva nam ovaj pravnik, dodajući da smatra kako Hrvatska ima dobar Zakon o zaštiti životinja, ali se istovremeno pita koliko se on u potpunosti primjenjuje, a ljudi kažnjavaju zbog njegova kršenja.

Živobran jedan od pionira u Europi

'Krajem 19. stoljeća imali smo Živobran, društvo za zaštitu životinja u Zagrebu, jedno od prvih u Europi toga doba. Oni su se već tada bavili pitanjima zabrane nastupa u cirkusu, neuzgoju životinja za krzno i ženskim šeširima s perima, a s druge su opet savjetovali kako utopiti višak štenaca u rijeci. Imali su i neke savjete o svinjokolji, kojoj nisu u to vrijeme smjeli prisustvovati trudnice i djeca', navodi primjere kojima su se bavili u Hrvatskoj već prije dva stoljeća, a aktualni su i danas, poput neželjenog potomstva.

'Utapanjem pasa tada se rješavao problem, a danas imamo mogućnost da općine i gradovi propišu obveznu sterilizaciju, odnosno kastraciju na području svoje jedinice. Dio ih je to iskoristio, u pravilu oni koji imaju velik broj nezbrinutih pasa. No s druge strane imamo slučaj u kojem je naš Visoki upravni sud rekao kako to nije u skladu sa zakonom, ali suci, nažalost, nisu pročitali zakon do kraja', navodi on.

Profesor Boris Bakota u šetnji s psima iz osječkog azila - udruge Pobjede

Profesor Boris Bakota u šetnji s psima iz osječkog azila - udruge Pobjede

Izvor: Društvene mreže / Autor: Azil Osijek - volonteri/Facebook

Bakota ističe kako bi sve hrvatske općine i gradovi trebali imati potpisan ugovor za zbrinjavanje napuštenih životinja, a krajem ovoga svibnja od ukupno 555 njih nešto više od polovice, oko 250, nije ga imalo.

'Zakon dalje kaže ako gradovi i općine nisu osnovali skloništa, tada je to dužna napraviti županija, ali samo ako nema nijedno sklonište na svojem području. Skloništa tako kod nas nema u tri županije, Ličko-senjskoj, Brodsko-posavskoj i Dubrovačko-neretvanskoj', ilustrira konkretnim brojkama ovaj profesor.

Želite naslijediti kuću, ali ne i životinje?

Sve češće postaje problem i nasljeđivanje. Izdvaja tako aktualni slučaj o kojem raspravlja s Prijateljima životinja, ali i udrugom zagrebačkih studenata prava ANIMALEX, koji se bave isključivo pravima životinja. Na njihovu adresu svakodnevno stižu brojni upiti i slučajevi iz cijele Hrvatske.

'Osoba je naslijedila kuću, ali s njom i deset životinja koje ne želi. Po našem zakonu, prihvaćenje nasljedstva može biti u cijelosti, a ne djelomično. Istovremeno se životinje po zakonu tretiraju kao stvari. Znači, kao nečija imovina koja u pravilu ulazi u nasljedni dio. Načelno bi se osoba koja ih nasljeđuje morala pobrinuti i zbrinuti ih', navodi Bakota.

Profesor Boris Bakota

Profesor Boris Bakota

Izvor: Cropix / Autor: Vlado Kos / CROPIX

Većina odredbi, nastavlja, odnosi se na pse i mačke te ostale kućne ljubimce. No i dalje u Europi, smatra ovaj profesor, postoji velik broj pitanja o kojima se može raspravljati.

'Npr. o uzgoju životinja za krzno, što i dalje postoji u nekim europskim zemljama dok je to zabranjeno primjerice u Hrvatskoj, Belgiji, Engleskoj i Srbiji. Zaštita životinja se u većini odredbi pak odnosi na pse, mačke i kućne ljubimce, ali to mogu biti i gušteri i ptice. Netko ima i svinju, kozu. Pojam kućnog ljubimca stoga se u Europi sve češće zamjenjuje pojmom životinja za druženje', ukazuje na probleme koji su tek u povojima te navodi slučaj iz Irske.

'U cirkusima smiju, kao i kod nas, nastupati samo domaće životinje. A u njima su se pojavile ljame i deve. Irski sud je rekao kako su domaće životinje sve one o kojima se brine čovjek. Upućena im je žalba s upitom - ako imaš lava, je li onda i on domaća životinja, na što je pravnike iznenadio njihov odgovor - pa zna se da lav nije', govori Bakota te zaključuje kako se u rješavanje te zavrzlame uključuju i jezičari pokušavajući dati što preciznije tumačenje toga što su to domaće životinje.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!