Odluka o brzom raspoređivanju nosača zrakoplova signalizira da London priprema opcije za nepredviđene situacije jer se pogoršava regionalno sigurnosno okruženje. Posljedično, brzo raspoređivanje britanske udarne skupine nosača ojačalo bi savezničku pomorsku prisutnost u ključnim strateškim područjima poput Perzijskog zaljeva, istočnog Sredozemlja i britanskih vojnih objekata na Cipru. Uz to, odluka o skraćivanju vremenskog okvira za spremnost ukazuje na to da britanska vlada traži operativnu fleksibilnost kako bi brzo reagirala na događaje koji bi mogli ugroziti pomorsku sigurnost, savezničke snage ili regionalnu stabilnost.

HMS Prince of Wales jedan je od najmodernijih nosača zrakoplova u Kraljevskoj mornarici te predstavlja ključni element suvremene britanske pomorske strategije i projekcije moći. Kao drugi nosač klase Queen Elizabeth, simbolizira obnovu britanskih sposobnosti palubnog zrakoplovstva nakon razdoblja bez velikih nosača poslije povlačenja brodova klase Invincible početkom 21. stoljeća. Njegova izgradnja i operativna upotreba dio su šire transformacije britanskih oružanih snaga s ciljem povećanja globalne mobilnosti i interoperabilnosti sa saveznicima u NATO-u.

Izgradnja nosača započela je 2011. godine u brodogradilištu tvrtke BAE Systems u okviru velikog industrijskog konzorcija koji je uključivao britanske obrambene i brodograđevne kompanije kao što su Babcock International i Thales Group. Projekt razvoja nosača klase Queen Elizabeth predstavljao je jedan od najvećih obrambenih industrijskih programa u modernoj povijesti Ujedinjenog Kraljevstva, a porinut je 2017. godine te je u operativnu službu ušao dvije godine poslije. Ime je dobio po povijesnom bojnom brodu HMS Prince of Wales, a on je sudjelovao u pomorskim operacijama tijekom Drugog svjetskog rata.

Obnovio globalnu projekciju vojne moći

HMS Prince of Wales ima standardan deplasman od približno 65.000 tona, što ga svrstava među najveće ratne brodove ikada izgrađene za britansku mornaricu. Dug je oko 280 metara, a širina letne palube iznosi mu približno 70 metara. Pogon mu se pak temelji na integriranom električnom sustavu koji uključuje plinske turbine tvrtke Rolls-Royce i dizelske generatore, što pruža maksimalnu brzinu veću od 25 čvorova, odnosno 46 kilometara na sat.

Letna paluba opremljena je tzv. ski-jump rampom, a ona omogućuje polijetanje zrakoplova s kratkim zaletom (STOVL). Primarni borbeni avion koji operira s nosača je američki F-35B Lightning II, a mogu se koristiti i helikopteri tipa AgustaWestland Merlin i AgustaWestland Wildcat za protupodmorničke, izviđačke i transportne zadaće. U punom operativnom režimu brod može nositi oko 40 letjelica, iako je njegov maksimalan projektirani kapacitet i veći u određenim konfiguracijama.

U strateškom smislu klasa Queen Elizabeth predstavlja temelj britanske konceptualne doktrine koja uključuje nosač zrakoplova i njegovu prateću borbenu skupinu. Ovu formaciju čine i razarači protuzračne obrane klase Type 45, fregate klase Type 23 ili predstojeće klase Type 26, kao i podmornice na nuklearni pogon. Valja istaknuti da HMS Prince of Wales također ima važnu ulogu u operacijama NATO-a pa je 2022. godine imenovan zapovjednim brodom NATO-ove pomorske snage visoke spremnosti, čime je naglašena njegova strateška važnost u euroatlantskom sigurnosnom sustavu.

Uvođenje takvog nosača omogućilo je Ujedinjenom Kraljevstvu obnovu sposobnosti globalne projekcije vojne moći. Brodovi ove klase mogu djelovati samostalno ili u sklopu multinacionalnih operacija, pružajući zračnu potporu kopnenim snagama i nadzor pomorskih komunikacijskih linija te omogućujući humanitarne operacije.

Demonstracija vojne sposobnosti i političke odlučnosti

Osim te vojne funkcije, nosač predstavlja važan instrument diplomatske i strateške prisutnosti, dakle njegovo raspoređivanje u različitim regijama svijeta omogućuje Londonu demonstraciju vojne sposobnosti i političke odlučnosti britanske države.

S obzirom na robusne sposobnosti HMS-a Prince of Wales i njegove udarne skupine, ako ga Ujedinjeno Kraljevstvo rasporedi na području Bliskog istoka, vjerojatno bi se blisko integrirao sa savezničkim pomorskim snagama koje već djeluju u toj regiji. Američka mornarica, naime, redovito održava udarne skupine nosača u Arapskom moru i istočnom Sredozemlju, a savezničke pomorske snage NATO-a provode patrole pomorske sigurnosti i protuzračne obrane oko kritičnih brodskih ruta. Britansko sudjelovanje poboljšalo bi koalicijski pomorski nadzor i udarne sposobnosti, istovremeno jačajući odvraćanje od potencijalnih prijetnji komercijalnom brodarstvu i regionalnim bazama.

Regija koja okružuje Hormuški tjesnac i dalje je jedna od strateški najvažnijih pomorskih prometnih točaka na svijetu jer otprilike petina globalnih pošiljki nafte prolazi kroz uski plovni put koji povezuje Perzijski zaljev s međunarodnim tržištima. Svaka eskalacija koja uključuje Iran mogla bi ugroziti tu rutu korištenjem protubrodskih raketa, pomorskih mina, brzih jurišnih letjelica ili bespilotnih zračnih sustava. Britanska udarna skupina nosača zrakoplova, opremljena naprednim senzorima, borbenim zrakoplovima i pratnjom raketne obrane, pružila bi dodatnu zaštitu pomorskom prometu i savezničkoj vojnoj infrastrukturi.

Ujedinjeno Kraljevstvo održava značajne vojne resurse u istočnom Mediteranu i na Bliskom istoku, uključujući baze Kraljevskog ratnog zrakoplovstva u Akrotiriju na Cipru, a koje podržavaju nadzorne zrakoplove, višenamjenske borbene avione Typhoon i obavještajne operacije. Raspoređivanje HMS-a Prince of Wales nadopunilo bi ove kopnene resurse pružanjem mobilne zračne snage i zapovjednih sposobnosti koje mogu djelovati na širokom geografskom području bez oslanjanja na regionalne dozvole za stacioniranje.