Prometni stručnjak Željko Marušić ističe da je spiralno poniranje, kojeg opisuju svjedoci prije pada zrakoplova u Medulinu, gotovo uvijek znak gubitka kontrole, uzrokovanog brojnim faktorima.
U padu zrakoplova nedaleko od sportskog aerodroma u Medulinu, poginule su četiri osobe. Kako se doznaje, riječ je o austrijskim državljanima koji su iz Lienza letjeli prema Medulinu. Iz dostupnih podataka je vidljivo da je mali zrakoplov registriran u Njemačkoj, a piloti ga smatraju vrlo pouzdanim.
"Tamo negdje oko Kaštjuna je skrenuo ulijevo, smjer Medulina i nedugo iza toga je potpuno nepredviđeno krenuo prema dolje i u skretanje. I napravio cijeli zaokret, spiralu, potpuno nekontrolirano. Kad je krenuo u drugu spiralu, uspio je poravnati nagib, ali kut prema zemlji još je uvijek bio jak", opisao je trenutak nesreće za RTL pilot Nijaz Delić.
Znak za uzbunu
To je, prema riječima stručnjaka za promet, Željka Marušića, znak za uzbunu. Iako istraga Agencije za istraživanje nesreća tek treba započeti, samo svjedočenje može rasvijetliti što se dogodilo, a potom i zašto.
"Ako se takvi navodi pokažu točnima, riječ je o obrascu koji se u zrakoplovnim nesrećama vrlo često povezuje s gubitkom kontrole nad letjelicom. Spiralno poniranje jedno je od najopasnijih stanja u kojem se zrakoplov može naći na maloj visini jer se tijekom takvog manevra istodobno povećavaju brzina, opterećenja konstrukcije i brzina gubitka visine. Za razliku od klasičnog kovita, kod spiralnog poniranja zrakoplov najčešće ostaje aerodinamički upravljiv, ali se nalazi u strmom zaokretu prema tlu. Ako pilot ne prepozna situaciju na vrijeme ili nema dovoljno visine za oporavak, posljedice su gotovo uvijek katastrofalne. Upravo zato jedan od ključnih zadataka istrage bit će utvrditi kako je zrakoplov uopće dospio u takav režim leta", komentirao je Marušić za Autoportal.
Spiralnom poniranju najčešće prethodi tehnički problem, gubitak prostorne orijentacije, pogrešna procjena brzine, pokušaj korekcije putanje na maloj visini ili iznenadna reakcija na neočekivanu situaciju, smatra Marušić, dodajući da su kod manjih zrakoplova ključne upravo posljednje minute leta. Naime, pilot više nema puno vremena, ali ni visine za reakciju.
"Ako se tijekom prilaza ili manevriranja u blizini aerodroma pojavi potreba za naglom promjenom smjera leta, a brzina pritom padne ispod optimalne vrijednosti, može doći do narušavanja stabilnosti leta. U pokušaju ispravljanja situacije zrakoplov ponekad ulazi u sve strmiji zaokret koji se može razviti u nekontrolirano spiralno poniranje. Na visinama od svega nekoliko stotina metara prostora za oporavak često jednostavno nema dovoljno", ustvrdio je Marušić.
vezane vijesti
Potencijalni uzroci
Istaknuo je da počinje sezona letenja manjih zrakoplova, što obično znači i veći tempo za pilote, koji tijekom hladnijih mjeseci ostvaruju manje sati naleta.
"Takav pad uvježbanosti ne znači da pilot zaboravlja letjeti, ali može utjecati na brzinu donošenja odluka, procjenu udaljenosti, održavanje optimalne brzine tijekom zaokreta te prepoznavanje situacija koje se razvijaju prema kritičnim granicama leta. Upravo su faze prilaza, zaokreta i slijetanja one u kojima se posljedice smanjene rutine najčešće manifestiraju", rekao je Marušić, dodajući da tijekom zime posljedice osjećaju i letjelice.
"Kod manjih zrakoplova koji mjesecima lete smanjenim intenzitetom ili su dulje vrijeme parkirani mogu se pojaviti problemi povezani s korozijom, kondenzacijom vlage, starenjem gumenih komponenti, sustavom goriva ili pojedinim dijelovima pogonske skupine. To ne znači da je tehnički kvar imao bilo kakvu ulogu u nesreći kod Medulina, no upravo su takvi elementi standardni dio svake ozbiljne istrage zrakoplovne nesreće", dodao je prometni stručnjak.
Nesreće nemaju samo jedan uzrok
Istaknuo je da će istražitelji stoga detaljno analizirati sve dokaze i parametre, jer zrakoplovne nesreće nikad nisu posljedica samo jednog uzroka.
"U ovom trenutku prerano je donositi zaključke o uzroku tragedije kod Medulina. Ključni odgovori nalazit će se u analizi ostataka zrakoplova, tehničke dokumentacije, meteoroloških podataka, eventualnih elektroničkih zapisa leta te svih drugih tragova koje istražitelji uspiju prikupiti. No činjenica da očevici opisuju spiralno poniranje neposredno prije udara već sada upućuje na mogućnost da je u završnoj fazi leta došlo do gubitka kontrole nad letjelicom.
Što je takvom razvoju događaja prethodilo i zašto pilot nije uspio prekinuti poniranje, pitanja su na koja će odgovor dati tek službeni rezultati istrage. Do tada ostaje samo činjenica da je riječ o jednoj od najtežih zrakoplovnih nesreća u Hrvatskoj posljednjih godina, koja ponovno podsjeća koliko su u generalnoj avijaciji važni kontinuirana letačka praksa, temeljito održavanje zrakoplova i pravodobno prepoznavanje situacija koje mogu dovesti do gubitka kontrole nad letom", zaključio je.
