Dvadeset godina odanosti istom radnom mjestu Katarini Valentić iz Vođinaca donijelo je zahvalnicu kakvu zasigurno nije očekivala. Umjesto simboličnog dara za veliki poslovni jubilej, vlasnik obrta u kojem radi odlučio joj je pokloniti – automobil
Iza ove neočekivane geste stoji Martin Kordić, vlasnik obrta, ali i načelnik Općine Vođinci te saborski zastupnik. Ideju je, kaže, sa suprugom počeo razrađivati mjesecima ranije, a Katarina sve do posljednjeg trenutka nije znala što joj pripremaju.
vezane vijesti
Sve je počelo sasvim bezazlenim pozivom na kavu povodom 20 godina rada.
Katarinu su ondje najprije dočekali buket i torta, a zatim joj je šef dao naslutiti da iznenađenjima još nije kraj. Tek kada je ugledala automobil, shvatila je što se događa.
'Kad sam došla i vidjela auto, bila sam totalno iznenađena', ispričala je za RTL Danas, zahvalivši poslodavcu na neočekivanom daru.
Vijest je oduševila i njezinu obitelj, a Katarina se našalila kako se, po svemu sudeći, itekako isplati raditi kod dobrog gazde.
Pitao ju je ima li vozačku, ali ništa nije posumnjala
Posebno je zanimljivo to što Katarina nije prethodno govorila da joj je potreban automobil niti je na bilo koji način sugerirala kakav bi poklon željela.
Kordić ju je nekoliko puta pitao ima li vozačku dozvolu, no ni tada joj nije palo na pamet da se iza naizgled usputnog pitanja krije ovakvo iznenađenje.
Ideja je zapravo nastala otprilike pola godine ranije. Kordić i njegova supruga razmišljali su kako obilježiti Katarininih 20 godina u obrtu i kojim bi joj darom najbolje mogli zahvaliti za dugogodišnji rad. Među različitim prijedlozima automobil im se učinio kao najljepše, ali i najkorisnije rješenje.
Plan su realizirali u srpnju, a vozilo su joj predali u kolovozu, kada je obilježena godišnjica njezina zaposlenja.
'Mi smo kao mala obitelj'
Budući da Kordić uz poduzetništvo obnaša i političke funkcije, njegova je gesta otvorila i pitanje je li poklon povezan s političkom promocijom. On takve interpretacije odbacuje te naglašava da automobil nije kupljen u političke svrhe, već je dar njegova obrta dugogodišnjoj zaposlenici.
Kaže da su nakon dva desetljeća suradnje razvili odnos pun povjerenja te da njihovu malu radnu sredinu doživljava gotovo kao obitelj.
Posebno ističe Katarininu pouzdanost posljednjih godina, otkako zbog drugih obaveza manje vremena može posvećivati poslovanju obrta. Za njega, kaže, nije bilo dvojbe da je takav znak zahvalnosti zaslužila.
