Zvučni udari mogu biti zaista glasni. Komercijalnom zrakoplovstvu zabranjeno je probijanje zvučnog zida nakon što su brojna testiranja 1960-ih pokazala da prelazak u supersonični režim rada može biti štetan za one na tlu. No povremeno se takve stvari ipak dogode. Primjerice, prije nekoliko tjedana u Chicagu akrobatski piloti u Thunderbirdu svojim su nadzvučnim letovima prouzročili štetu razbijanjem prozora, piše portal Jalopnik.

Učinio je to Republic XF-84H Thunderscreech, zrakoplov koji, unatoč postavljanju rekorda u brzini pogonjenoj propelerom, ima sramotno nasljeđe. Njegov masivni turbopropelerski motor uzrokovao je stalna prevrtanja i vibracije, što je gotovo svaki put zahtijevalo hitno slijetanje.

Najglasniji avion ikad izgrađen

Ovom avionu uspjelo je ubrzati propelere do brzina koje su probijale zvučni zid i stvarale neprekidnu liniju zvučnih udara, zbog čega je zaslužio i neslužbenu titulu najglasnijeg zrakoplova ikad izgrađenog.

Sredinom 1950-ih mlazni su motori bili apsolutni hit. Rani lovci na mlazni pogon, poput P-80 i F-84, lako su nadmašivali svoje kolege na propelerima. No ovi su novi mlažnjaci gutali ogromne količine goriva i, za razliku od brzih i responzivnih propelera, trebali su vrijeme i prostor da se potpuno 'razvrte' i dosegnu maksimalnu snagu.

Za mornaricu je to bio poseban problem. Nosači zrakoplova nisu imali dovoljno dugačke piste za polijetanje mlažnjaka bez katapultne pomoći jer je tehnologija katapulta tada još bila u povojima, a rani sustavi jedva su mogli ubrzati teške lovce do potrebne brzine.

Ono što je mornarici trebalo bio je presretač sposoban za polijetanje izravno s palube, bez pomoći, ali i dalje dovoljno brz da se nosi s mlaznim lovcima. Američko ratno zrakoplovstvo također je pokazalo interes; njima je pak trebala pratnja za bombardere dugog dometa, a koja bi trošila znatno manje goriva od mlažnjaka.

Rješenje koje je ponudila kompanija Republic bio je modificirani F-84F Thunderstreak.

Izvadili su mlazni motor i ugradili turbopropelerski Allison XT40, monstruoznu grdosiju od 5850 konjskih snaga. Za razliku od klasičnih borbenih zrakoplova iz Drugoga svjetskog rata, ovaj je motor radio na fiksnoj brzini: propeler se od paljenja do gašenja neprestano vrtio na 2100 okretaja u minuti, a piloti su prilagođavali nagib lopatica da bi kontrolirali potisak.

To je omogućavalo brze reakcije i ubrzanja, ali je istovremeno stvorilo ozbiljan problem. Naime ogroman zakretni moment bio je dovoljan da cijeli trup pokuša 'zakrenuti' oko osovine propelera, što je praktički rezultiralo stalnom prijetnjom od prevrtanja.

A to nije bio ni najveći problem.

Mučni zvukovi

Allisonov motor vrtio je tri masivne propelerske lopatice toliko brzo da su njihovi vrhovi prelazili brzinu zvuka, stvarajući kontinuirane zvučne udare. Na tlu se buka mogla čuti i na udaljenosti većoj od 32 kilometra, a u zraku je to zvučalo otprilike kao konstantna eksplozija.

Ipak, ni takav opis ne može dočarati pravu glasnoću aviona jer komercijalni standardi sprječavaju da zvučnici i slušalice prenesu jačinu zvuka koja tjera na povraćanje. Takva zaštita barem spašava od napadaja, kakav je, primjerice, doživio šef zemaljske posade te se i srušio dok je slušao motor tijekom probnog zagrijavanja, objašnjava Jalopnik.

Druge posade prijavljivale su mučninu i jake glavobolje kao posljedicu rada u blizini aviona. Ni pilotima u kokpitu nije bilo mnogo bolje. Nakon prvog leta XF-84H, piše Smithsonian Magazine, probni pilot Lin Hendrix izašao je iz kabine, prišao glavnom inženjeru Republike Jimu Rustu i rekao: 'Nisi dovoljno velik i nema te dovoljno da me ponovno natjeraš da uđem u tu stvar.'

Ostatak testiranja preuzeo je pilot Henry Beaird, no problemi nisu prestali. U čak deset od jedanaest njegovih letova vibracije pogonskog vratila bile su toliko jake da su ih morali prekinuti.

Neslavni kraj

Očekivano, nitko nije bio pretjerano oduševljen zrakoplovom koji je bio ne samo zaglušujuće glasan, nego se i tresao i neprestano prijetio prevrtanjem. Projekt je stoga ugašen nakon posljednjeg probnog leta u listopadu 1956. godine. Prototipovi XF-84H postigli su tada maksimalnu brzinu od 818 km/h, što je daleko ispod planiranih 1070 km/h.

Na kraju ga je nadmašio današnji rekorder među propelerskim zrakoplovima, sovjetski Tupoljev Tu-95. Taj golemi bombarder, s četiri motora i kontrarotirajućim propelerima, sposoban je doseći 990 km/h, i to bez nuspojava u vidu toga da njegova posada izgubi svijest ili završi u bolnici.

Jedan primjerak Tu-95 Rusija je izgubila u napadu dronom u Ukrajini u lipnju ove godine.