'Ovo je stvarno izuzetno tijelo', rekao je David Kaplan, profesor na University of Wisconsin-Milwaukee. 'Takve stvari bi trebale postojati u svemiru, međutim budući da su jako blijede, vrlo ih je teško otkriti', dodao je.

U istraživanju zvjezdanog dragulja Kaplan i njegovi suradnici koristili su više teleskopa, među kojima i Green Bank Telescope (GBT) te Very Long Baseline Array (VLBA).

Bijeli patuljci su ekstremno gusta tijela koja predstavljaju posljednju fazu u razvoju zvijezda sličnih našem Suncu. Na kraju svojeg života, kada izgube gotovo svu nuklearnu energiju, one se urušavaju do veličine slične Zemljinoj. Sastoje se uglavnom od ugljika i kisika, hlade se milijardama godina i postupno gube sjaj. Novootkriveni bijeli patuljak vjerojatno je star koliko i Mliječna staza – oko 11 milijardi godina.

Svemirski dijamant, udaljen oko 900 svjetlosnih godina, otkriven je u zviježđu Vodenjaka tijekom istraživanja njegova kompanjona pulsara PSR J2222-0137. Već prva promatranja pokazala su da se pulsar okreće više od 30 puta u sekundi te da je gravitacijski vezan uz neko drugo tijelo. Pulsari su neutronske zvijezde izuzetno brze rotacije, ostaci golemih zvijezda koje su eksplodirale kao supernove. Dok se okreću, u svemir odašilju snopove radiovalova poput svjetionika. Kada neki od njih prijeđe preko Zemlje, radioteleskopi ga registriraju kao snažan signal.

U svojoj studiji američki je tim na analize podataka primijenio Einsteinovu teoriju relativnosti kako bi utvrdio na koji način i u kolikoj mjeri gravitacija kompanjona iskrivljuje prostor te uzrokuje kašnjenje radio signala kada pulsar prolazi iza njega. Kalkulacijama je utvrđeno da je masa pulsara oko 1,2 puta, a bijelog patuljka oko 1,05 puta veća od Sunčeve.

Rezultati su jasno pokazali da kompanjon pulsara ne može biti neutronska zvijezda – njihove su orbite bile previše uredne za par neutronskih zvijezda.

Pretpostavivši da bi kompanjon mogao biti bijeli patuljak, znanstvenici su par istražili moćnim teleskopima, SOAR-om u Čileu i Keckom na Havajima. No niti jedan od njih nije uspio zabilježiti sjaj manjeg tijela. Stoga su zaključili da je ono mora biti izuzetno hladno – da mu temperatura ne može biti veća od 2.700 °C. Za usporedbu, naše je Sunce u središtu čak 5.000 puta toplije.

Astronomi su uvjereni da bi se tako hladna, urušena zvijezda uglavnom morala sastojati od kristaliziranog ugljika sličnog dijamantu. Ovakve zvijezde se ne smatraju posebno rijetkima, međutim zbog vrlo slabog sjaja jako ih je teško otkriti. Studija je objavljena u novom broju časopisa Astrophysical Journal.