UPITNI CERTIFIKATI

Osječki medicinski fakultet dijeli diplome za nešto što - ne postoji!?

diplome

diplome

Izvor: Pixsell / Autor: Zoran Grizelj/VLM/PIXSELL

U posljednjih par dana na društvenim mrežama objavljeno je nekoliko postova kojima su se neki ljudi pohvalili da su stekli certifikat 'stručnog praktičara bioenergoterapije', koji izdaje Medicinski fakultet u Osijeku

'Posebno mi je zadovoljstvo i velika čast objaviti da je Medicinski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku (MEFOS) pokrenuo program cjeloživotnog usavršavanja "Integrativna medicina za nemedicinare"... Ovim programom polaznike se osposobljava za samostalan rad u području integrativne medicine', piše jedan od polaznika koji je nedavno dobio certifikat i s njime pozirao za fotografiju.

Program je u prvoj generaciji završilo 13 polaznika iz Hrvatske, Mađarske, Češke, Kanade, Švicarske, Austrije, Bugarske i Srbije, a promovirali su ih dekan Medicinskog fakulteta u Osijeku prof. dr. sc. Aleksandar Včev, prof. dr. sc. Sanja Belan i prof. dr. sc. Silvio Bašić i direktor Nacionalnog centra za integrativnu medicinu (NCIM) Damir Šebo.

Što je NCIM?

Prema pisanju Glasa Slavonije dekan Včev je 2015. najavio da kreće u borbu za priznavanje integrativne medicine u Hrvatskoj jer smatra da ona u cijeloj Europi nema status kakav zaslužuje. U tu svrhu MEFOS, Hrvatsko društvo za integrativnu medicinu, Udruga za promicanje kvalitete života i GD Crvenog križa osnovali su tvrtku 'Nacionalni centar za integrativnu medicinu' sa sjedištem u Centru za edukaciju u Orahovici kao i Zavod za integrativnu medicinu na MEFOS-u

30. listopada 2015. na sjednici Senata Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera donesena je odluka o davanju suglasnosti Medicinskom fakultetu u Osijeku za ustroj i izvedbu programa cjeloživotnog učenja pod nazivom 'Integrativna medicina za nemedicinare'.

O čemu je točno riječ, kakve to certifikate polaznici stječu, kakav je odnos MEFOS-a s privatnom kompanijom, koliko tečajevi koštaju, koliko traju i slično - nismo mogli doznati. Svi na Zavodu za integrativnu medicinu upućivali su nas na dekana Včeva kao jedinog mjerodavnog, a on nam se nije javio ni na jedan poziv ni u kancelariji niti na mobitel, a nije nam dva dana odgovorio ni na pitanja koja smo mu uputili elektronskom poštom.

Alternativna medicina, bez dokaza, može biti opasna

Prema općeprihvaćenoj terminologiji integrativna medicina kombinira alternativnu i tradicionalnu medicinu s konvencionalnom medicinom. Ideja pobornika je da takav holistički pristup omogućuje fokus na blagostanje i zdravlje čovjeka umjesto na bolesti i njihovo liječenje.

No s druge strane kritičari upozoravaju da za većinu tradicionalnih, a osobito alternativnih lijekova i metoda nema dokaza da djeluju snažnije od placeba. Štoviše, neke alternativne tehnike poput bioenergije temelje se na lažnim pretpostavkama, odnosno na nepostojećim energijama. Konačno neke alternativne metode poput raznih detoksikacija ili notornog CMS protokola u kojem se za liječenje autizma koristi izbjeljivač, mogu biti opasne po život. Arnold S. Relman, bivši urednik časopisa The New England Journal of Medicine poručio je 1998. da ne postoje dvije vrste medicine, jedna konvencionalna i druga nekonvencionalna koja bi se s prvom mogla zajedno prakticirati kao neka nova vrsta integrativne medicine. Konvencionalna medicina će prihvatiti svaki lijek koji dokazano djeluje bio on biljnog, životinjskog ili umjetnog podrijetla, bio on prisutan u ljekarnama stoljećima ili tek odnedavno. Mnogi lijekovi koji se danas uobičajeno koriste za brojne bolesti izvorno su potekli od tradicionalnih pripravaka. Jedan od poznatijih je aspirin koji se u početku dobivao od ekstrakata vrbe da bi se danas umjetno sintetizirao jer je to jeftinije.

Tzv. alternativne tehnike mogu biti osobito opasne kada pacijent, misleći da dobro djeluju, zapusti liječenje konvencionalnim metodama.

S ovim se slažu i naši ugledn medicinski stručnjaci koji se bave medicinom utemeljenoj na dokazima.

Dr. sc. Livia Puljak, pročelnica Katedre za histologiju i embriologiju Medicinskog fakulteta u Splitu, voditeljica edukacije u Hrvatskom ogranku najuglednije neovisne medicinske organizacije Cochrane kaže da do sada nije čula da Medicinski fakultet u Osijeku provodi edukaciju 'Integrativna medicina za nemedicinare'.

'Pogledala sam njihovu mrežnu stranicu (www.mefos.hr) i ne nalazim tamo niti jednu informaciju o takvom programu obrazovanja. Na društvenim mrežama mogu se naći informacije da su polaznici prve generacije stekli naziv "Stručni praktičar bioenergoterapije"', kaže Puljak kojoj nije jasno kakva je veza između MEFOS-a i Centra kao što joj nije jasno zašto bi MEFOS promovirao polaznike edukacije privatne tvrtke.

Puljak smatra da to nikako nije dobro za reputaciju MEFOS-a kao važne sveučilišne sastavnice.

'Niti jedan Medicinski fakultet ne bi trebao svojim imenom i ugledom stati iza neutemeljenih terapija kao sto je "bioenergoterapija". Medicinski fakulteti trebaju promovirati znanost i s neutemeljenim terapijama trebali bi imati dodira jedino kroz kliničke pokuse u kojima će se provjeravati djelotvornost tih terapija, a nikako ne bi smjeli sudjelovati u dodjeljivanju titula "nemedicinarima" koji bi liječili narod neutemeljenim terapijama. Na taj način daje se legitimitet osobama koje se na tržištu promoviraju kao iscjelitelji, a koje nemaju medicinsko obrazovanje niti nude znanstveno utemeljeno liječenje', pojasnila je Puljak koja vodi web stranicu 'Dokazi u medicini'.

Certifikati ne štite od zakona i zatvora

Sličnog mišljenja je dr. sc. Damir Sapunar, profesor na Medicinskom fakultetu u Splitu, voditelj poslijediplomskog studija Translacijska istraživanja u biomedicine (TRIBE) i Laboratorija za istraživanje boli Medicinskog fakulteta u Splitu.

'Ovakve vijesti nije lako komentirati. Pretpostavljam da bi integrativna medicina bila medicina koja čovjeka promatra kao cjelinu za razliku od konvencionalne medicine koja promatra samo bolesni organ. Koliko ja znam mi studente učimo jednoj jedinoj medicini i u toj medicini studente podučavamo pristupu bolesniku. Ako netko u toj medicini ne promatra pacijenta kao cjelovitu osobu, on radi loš posao. Prema tome ideja integrativne medicine je besmislica', ističe Sapunar.

'Druga problematična stvar u ovoj vijesti je pitanje bioenergoterapije. Bojim se da se iza tog naziva krije liječenje bioenergijom. Bioenergija ne postoji, a oni koji tvrde da postoji su neznalice i varalice. Kad se na Medicinskom fakultetu nekom izdaje certifikat kojim ga se osposobljava za liječenje bioenergijom, onda imamo veliki problem', poručio je Sapunar.

Splitski profesor ističe da je jedna od najvažnijih lekcija koju studenti medicine moraju naučiti na studiju - procjenjivanje vrijednosti i snage dokaza.

'Oni moraju znati kako se procjenjuje vrijednost neke terapije. U ovom slučaju moraju poznavati i osnove prirodoslovlja kako bi znali da bioenergija ne postoji', dodao je Sapunar koji se pita što će zapravo raditi sretni nosioci titule Stručnog praktičara bioenergoterapije.

Polaznici relativno kratkih tečajeva u spomenutom Centru gotovo sigurno ne mogu naučiti sve spomenute lekcije, a osobito ne mogu steči kvalitetnu medicinsku naobrazbu potrebnu za liječenje u skladu sa zakonom.

'Ako će liječiti ljude, podsjećam ih na Članak 184. Kaznenog zakona o nadriliječništvu koji kaže da će se svi koji liječe ili pružaju drugu medicinsku pomoć bez propisane stručne spreme kazniti zatvorom do jedne godine. Diploma koju su stekli ne spada u stručnu spremu koja će ih u tom slučaju osloboditi krivnje', upozorio je naš sugovornik.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!