KAD JE NAJRAŠIRENIJA RELIGIJA U MANJINI

Osam zemalja u kojima je 'frka' biti kršćanin

05.08.2012 u 09:34

Bionic
Reading

Zbog diskriminacije kršćanskih manjina u destabiliziranim zemljama poput Sirije i Egipta, američki State Department objavio je ovih dana izvješće koje upozorava na globalni val nesnošljivosti prema kršćanima u njihovim lokalnim zajednicama

Izvještaj se fokusira na vladine politike u tim zemljama te na sektaško i državno organizirano nasilje nad manjinskim grupama. Business Insider je na temelju tog dokumenta napravio nekovrsnu crnu listu od osam zemalja u kojima biti pripadnik lokalne kršćanske zajednice – bilo kao aktivni vjernik, svećenik, misionar ili tek po etničkom ključu - često znači biti suočen sa životnim opasnostima:

EGIPAT - devet desetina egipatskog stanovništva čine muslimani, a Kopti su kao kršćani najveća i vrlo ugnjetavana vjerska manjina. Tijekom lanjskih prosvjeda koptskih kršćana pred državnom radio i TV postajom u Kairu vladine sigurnosne snage ubile su 25 ljudi, a ranile njih oko 350. Nitko nije procesuiran zbog toga. Nakon svrgavanja Hosnija Mubaraka, stotine tisuća Kopta napustile su Egipat.

IRAK - u sektaškom ratu između šijitskih i sunitskih vjerskih skupina u postsadamovskom Iraku, kršćani su samo jedna od ekstremno ugroženih zajednica. Godine kaosa, bombaških napada, korupcije i diskriminacije nakon američke intervencije uzrokuju egzodus kršćana iz Iraka.

NIGERIJA - stanovništvo najmnogoljudnije afričke države na vjerskoj karti raspolućeno je između kršćanskih i muslimanskih zajednica, ali veliku ulogu u duhovnom životu i stvaranju identiteta igraju autohtoni predkolonizacijski vjerski koncepti. Na njezinom teritoriju djeluje džihadistička teroristička skupina Boko Haram koja napada i kršćane i muslimane.


IRAN
– kao teokratska država, Islamska Republika Iran ima blisku povijest represija i progona sa (pseudo)religijskim opravdanjima. U principu, sve nešijitske vjerske opcije suočene su s nekom vrstom diskriminacije od strane vlasti premda je, primjerice, kršćanstvo nakon islamske revolucije 1979. godine zaštićeno ustavom. No naviještanje evanđelja i posebno preobraćivanje muslimana može stvoriti vrlo velike probleme kako svećenicima, tako i konvertitima.

SAUDIJSKA ARABIJA - ne priznaje slobodu vjeroispovijesti i tolerira isključivo islamske vjerske prakse. Strani radnici koji ulaze u zemlju po saudijskim se zakonima ne smiju moliti u javnosti niti nositi vjerske predmete poput križa ili Biblije. Američki State Department spominje i brojne arapske i religiozne tekstove u opticaju koji pridonose nesnošljivosti prema kršćanima i židovima.

SUDAN – nakon groznog rata, svetogrđe, brakovi između pripadnika različitih vjerskih skupina ili odbacivanje islama još uvijek su protuzakoniti. Selafitski islam bilježi porast sljedbenika koji se sukobljavaju s drugim grupama – uključujući i kršćansku manjinu.

SIRIJA – u njoj danas nije lako živjeti bez obzira u koju te vjersku ili inu skupinu trpali. U još jednom građanskom ratu koji u srži ima šijitsko-sunitske antagonizme, kršćanska manjina potencijalno je izložena nasilju.

VIJETNAM – višestoljetna iskustva, ali i vatikanska borba protiv komunizma, rezultirali su zabranom Katoličke crkve u Vijetnamu (posljednjih godina odnosi se miču s mrtve točke). Mnoge crkve još nisu dobile dozvolu za registraciju, a Biblija još uvijek ne smije biti prevedena na jezik H'mong. Kršćanski propovjednici Ksor Y Du i Kpa Y Ko nalaze se u zatvoru 'zbog potkopavanja nacionalnog jedinstva' i navodno im čak prijeti smrtna kazna.