Znanstveni savjet Vlade za sanaciju otpada u Gospiću održao je svoj prvi sastanak iza zatvorenih vrata. Na tom sastanku su već izradili materijal s prijedlozima za sanaciju otpada te ga uputili Vladi.

Predsjednik Savjeta i rektor Sveučilišta u Zagrebu, Stjepan Lakušić izašao je pred medije te pojasnio što se događalo na sastanku.

"Tema današnje sjednice je bila analiza plana sanacije ministarstva i da mi damo svoj osvrt na to. Sve što smo dobili smo analizirali ova dva dana jer smo većinu dokumentacije dobili tada. Ukratko ću o metodama prije nego povjerenstvo izradi priopćenje što je sagledalo i koje stvari bi trebalo osnažiti da budu preciznije kada govorimo o sanaciji otpada.

Prvo je provedba prekrivanja zakopanog otpada pri čemu studije koje su izrađene imaju i sadržaj koliko je unutra opasnog i koliko neopasnog otpada, ali to su procjene po dobivenim uzorcima. Sanacija zakopanog otpada ima četiri metode, i dvije su su najpraktičnije", rekao je za početak Lakušić.

Prva faza, koja se tiče prekrivanja otpada na površini, trebala bi spriječiti prodor oborinskih voda u otpad.

"Prekrivanjem činimo da voda iz atmosferilija ne ulazi u ovaj nepravilno odloženi sadržaj otpada", rekao je Lakušić, dodajući da je riječ o privremenom rješenju dok se ne pronađe konačan način njegova uklanjanja i sanacije.

Provedena je analiza rasutog otpada, koji se nalazi u vrećema uz silose. Lakušić smtra da bi i njega trebalo prekriti, kako bi se smanjilo potencijalno zagađenje kroz procjedne vode.

Dvije glavne mogućnosti

Iako je naveo četiri metode, Lakušić smatra da su dvije najpraktičnije za sanaciju otpada u Gospiću. Ponovio je kako još uvijek nije poznato koliko ima opasnog, a koliko neopasnog otpada. Istaknuo je da se radi o ukupnoj količini od 32 do 33 tisuće tona otpada, u kojem ima zemlje, kamenja, građevinskog materijala i drugih vrsta otpada.

Lakušić je rekao da je jedna od mogućnosti da se sav otpad iskopa i odveze izvan Hrvatske na obradu. Postoji nekoliko tvrtki koje su zainteresirane za taj posao. Neke od njih su već obavile istraživanje, kako bi utvrdile o kakvom se otpadu radi. Otpad bi se, ako se odabere ova metoda, pakirao u hermetički zatvorene kontejnere te prevozio cestom ili željeznicom do destinacije.

"Za željeznicu je to praktično iz razloga što je to poznati koridor, a i željeznička infrastruktura je takva da ima zaštite ukoliko se nešto dogodi na toj infrastrukturi, da ne bi došlo do zagađivanja podzemlja", rekao je.

Moguć je i pomorski transport, no konačna će odluka ovisiti o konačnoj destinaciji, udaljenosti, vremenu potrebnom za provedbu i troškovima.

Druga opcija je predobrada svog otpada u Gospiću, na potpuno zatvorenim, specijalno izrađenim platformama. U tom bi se slučaju otpad razvrstao na licu mjesta, a opasni otpad bi se premjestio na drugu lokaciju.

Posebna pažnja morala bi se posvetiti vozilima koja bi sudjelovala u transportu otpada. Ako bi se koristili kamioni, svako bi vozilo nakon izlaska s lokacije moralo biti oprano i adekvatno održavano kako ne bi došlo do iznošenja onečišćenja na javne prometnice.

Konačna odluka nije donesena

No, konačna odluka o tome koja će se metoda primijeniti još nije donesena, potvrdio je Lakušić.

Lakušić ne smatra primjerenom mogućnost sanacije otpada na lokaciji, zbog njegove količine, ali i činjenice da još nije poznat sastav otpada.

"To nije opcija za ovu lokaciju zbog količine i općenito problematike, nepoznavanja što je za sada ispod. Uvijek će ljudi misliti da imamo nešto što ne poznajemo dovoljno dobro na toj lokaciji, tako da tu opciju nećemo ni predlagati", rekao je.

Postoji i mogućnost detaljnog razvrstavanja cjelokupnog otpada, no to bi trajalo, a nije sigurno ni da postoji tvrtka koja bi se odlučila to raditi.

Praćenje tla i voda

No, šef Savjeta Lakušić pritom posebno ističe da sanacija ne smije završiti odvozom otpada, već praćenjem stanja tla i voda koje bi trebalo početi za vrijeme sanacije i nastaviti se nakon tog procesa.

Istodobno s uklanjanjem otpada, potrebno je izraditi kvalitetnu projektnu i tehničku dokumentaciju kojom bi se odredilo kako cijelo područje vratiti u odgovarajuće stanje. Posebnu pažnju pritom treba posvetiti mogućnosti da se dio otpada pomiješao s okolnim materijalom te eventualnom prodoru onečišćenja u podzemne vode.

"To je nešto što mora biti monitoring, mora se pratiti i mora se imati informacija cijelo vrijeme. Ne samo: sada smo odvezli, sve je u redu. Ne, ono se mora i kvalitetno zbrinuti, urediti cijeli taj prostor, ali monitoring mora i dalje trajati", naglasio je.

"Uvijek će tu biti prisutna i određena prašina koja se javlja, koja se također može negdje pojaviti, da se predvidi i pravovremeno dodatno osvježavanje prostora, da ne imamo taj element širenja", rekao je te dodao da je potrebno što je više moguće spriječiti širenje otpadnog materijala izvan lokacije na kojem se on nalazi.

Kada je riječ o tvrtkama koje bi preuzele otpad, Lakušić ističe da moraju imati odgovarajuće certifikate i dozvole za zbrinjavanje neopasnog i opasnog otpada. Na konačnu cijenu, kaže, utjecat će i destinacija na koju bi se otpad odvozio.

"Briga o okolišu, briga da imamo zdrav okoliš i briga da se upravo ovakve situacije ne pojave, ali i da je ovo prilika da se naš zakonski okvir u segmentu zbrinjavanja otpada unaprijedi, to je nama želja", rekao je Lakušić.

'Ljudima treba pomoć'

Dodao je da je cilj akademske zajednice, koja sudjeluje u radu savjeta, svojim stručnim i znanstvenim pristupom pridonijeti rješavanju problema.

"Mi to gledamo na način da ljudima treba pomoć, da ljudima treba jedan segment kojem bi vjerovali", kazao je Lakušić, istaknuvši kako je upravo zato predloženo uključivanje neovisnog tijela Sveučilišta u proces.

No, na pitanje je li on birao sastav članova Savjeta, rekao je da jest, što se tiče stručnjaka s nekoliko zagrebačkih fakulteta. "Capak nije bio moj izbor", zaključio je Lakušić.