Viktor Orban je nakon 16 godina uzastopne vladavine podigao bijelu zastavu i priznao da je poražen na izborima. Njegov suparnik Peter Magyar, kako stvari stoje, premoćno je pobijedio s dvotrećinskom većinom, koja Orbanovu Fideszu neće ostaviti prostora ni za manevre u parlamentu. Europska unija napokon može odahnuti, a Vladimir Putin i Donald Trump ovaj izborni potop vjerojatno promatraju s tugom u očima. Tko je Viktor Orban?
U lipnju 1989., tada mladi student prava Viktor Orbán stao je pred stotine tisuća ljudi u Budimpešti i izgovorio riječi koje su obilježile početak njegove političke karijere – pozvao je na slobodne izbore i odlazak sovjetske vojske iz Mađarske. Bio je simbol nove, demokratske Europe.
Tri desetljeća kasnije, isti političar suočava se s možda najvećim izazovom svoje karijere, nakon 16 godina gotovo neprekinute vlasti. Ishod izbora još je neizvjestan, ali jedno je sigurno: Orbán je duboko promijenio Mađarsku – i podijelio Europu.
Od disidenta do tvorca sustava
Orbán je krajem 1980-ih bio dio generacije koja je rušila komunistički poredak. Kao suosnivač Fidesza, tada liberalne i proeuropske stranke, brzo se prometnuo u jedno od najprepoznatljivijih lica tranzicije.
vezane vijesti
No tijekom 1990-ih dolazi do ideološkog zaokreta. Napušta liberalizam i transformira Fidesz u nacionalno-konzervativnu političku silu. Taj potez, koji su mnogi tada smatrali pragmatičnim, pokazao se ključnim za njegov dugoročni politički uspjeh.
Već 1998. postaje premijer, a 2010. se vraća na vlast – i od tada ne silazi s političkog vrha.
'Neliberalna demokracija' ili nešto drugo?
Od 2010. Orbán je sustavno mijenjao politički i institucionalni okvir zemlje. Sam je svoj model nazivao 'neliberalnom demokracijom', kasnije i ‘kršćanskom slobodom’, dok ga Europski parlament opisuje kao ‘hibridni režim izborne autokracije’.
Kroz niz ustavnih i zakonskih promjena učvrstio je kontrolu nad ključnim institucijama, medijima i gospodarstvom. Više od 40 tzv. kardinalnih zakona preoblikovalo je državu, a Fidesz je četiri puta zaredom osvajao dvotrećinsku većinu.
Kritičari tvrde da je time narušena neovisnost pravosuđa i sloboda medija, dok Orbánovi pristaše ističu stabilnost, gospodarski rast i obranu nacionalnog suvereniteta.
Sustav moći i optužbe za korupciju
Tijekom godina izgrađen je sustav u kojem su ključni gospodarski projekti često završavali u rukama ljudi bliskih vlasti, uključujući Orbánove dugogodišnje saveznike i članove obitelji.
Organizacije poput Transparency Internationala Mađarsku već godinama svrstavaju među najkorumpiranije zemlje EU-a, dok je Bruxelles zbog zabrinutosti za vladavinu prava zamrznuo milijarde eura europskih fondova.
Za Orbána, sukob s EU-om postao je i politički alat. Njegovo suprotstavljanje Bruxellesu učvrstilo je podršku dijela birača koji Uniju vide kao nametljivog i udaljenog birokratskog aktera.
Soros i politika neprijatelja
Orbánova politika često se oslanjala na jasno definirane ‘protivnike’. Tijekom migrantske krize 2015. povukao je oštru liniju prema migrantima, podigao ogradu na granici i povezao migracije s terorizmom.
Posebnu ulogu u njegovoj političkoj retorici imao je George Soros, kojeg je optuživao za pokušaje utjecaja na mađarsku politiku. Kampanje protiv Sorosa izazvale su međunarodne kritike, a Srednjoeuropsko sveučilište, koje je on osnovao, bilo je prisiljeno preseliti veći dio aktivnosti iz Budimpešte.
U novijem razdoblju, ključna tema postao je rat u Ukrajini. Orbán se profilirao kao najbliži partner Vladimira Putina unutar EU-a, često blokirajući europske odluke o pomoći Kijevu.
Istodobno, dobio je snažnu podršku iz SAD-a, posebno od Donalda Trumpa i krugova povezanih s njegovim pokretom, koji Mađarsku vide kao model ‘nacionalnog konzervativizma’.
Takva pozicija dodatno je izolirala Mađarsku unutar Europske unije, gdje mnogi lideri Orbána smatraju remetilačkim faktorom.
Karizma i politički instinkt
Unatoč kontroverzama, Orbánova politička dugovječnost dijelom se objašnjava njegovom karizmom i instinktom. Opisuju ga kao političara koji ‘razmišlja u hodu’ i zna prepoznati raspoloženje birača.
Taj imidž dodatno je učvrstio u kriznim trenucima – poput katastrofe s crvenim muljem 2010., kada je osobno sudjelovao u sanaciji terena, nešto poput bivšeg zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića.
No nakon 16 godina vlasti, sve je više znakova zamora birača, a zvižduci na predizbornim skupovima pokazuju da njegova dominacija više nije neupitna.
Od 'modela' do upozorenja?
Dio američkih konzervativaca Orbánovu Mađarsku vidi kao uzor – državu koja je, kako tvrde, uspješno suzbila liberalne politike i ojačala nacionalni identitet.
No kritičari upozoravaju da je riječ o sustavu koji je centralizirao moć, oslabio institucije i otvorio prostor klijentelizmu. Umjesto modela, kažu, Mađarska je postala upozorenje što se događa kada izvršna vlast ostane bez ozbiljnih ograničenja.
Nakon više 16 godina uzastopne vladavine, sada je došao kraj političkom monopolu Fidesza. Ostaje ipak pitanje hoće li se nakon ovog izbornog potop, njegov model ipak uspjeti održati u novim političkim okolnostima, odnosno koliko su dugi kraci njegove političke hobotnice.
Za čovjeka koji je nekad simbolizirao demokratsku tranziciju, to je možda najveći paradoks njegove karijere.
