Obavještajne službe nekoć su informacije prikupljale klasičnim metodama špijuniranja. No, danas ih je lakše kupiti.

Istraživanje njemačkih stručnjaka za sigurnost obuhvatilo je regulatore 11 europskih obavještajnih službi te otkrilo da su komercijalno prikupljeni podaci (Adint) postali jedan od glavnih izvora državnog nadzora, piše Financial Times.

Njemački istraživački novinari su, pak, uspjeli doći do 3,6 milijardi lokacijskih zapisa o milijunima osoba, među kojima su vojnici, djelatnici obavještajnih službi, pa čak i visoki državni dužnosnici.

Razne organizacije, pa i novinari, otkrili su da se najčešće za prikupljanje takvih podataka koristi privatni sustav Webloc, koji prikuplja podatke o kretanju građana iz sustava mobilnog oglašavanja. Taj alat koriste, primjerice, mađarske obavještajne službe.

Ugrožavanje prava

No, stručnjaci upozoravaju da bi korištenje komercijalno prikupljenih podataka u obavještajne ili druge svrhe, moglo ozbiljno ugroziti temeljna prava građana te stvoriti sigurnosne rizike, jer bi suradnja obavještajaca i privatnih tvrtki mogla izložiti obavještajnu zajednicu i ključnu infrastrukturu zloupotrebama.

Iako su države donijele stroga pravila o masovnom prikupljanju podataka i prisluškivanju građana, pravila za Adint su znatno nejasnija, a ponekad ih uopće nema. Kompanije koje prikupljaju i prodaju podatke raspolažu s tolikim brojem podataka, da se analizom često može dobiti detaljniji uvid u potencijalne subjekte od interesa, nego tradicionalnim metodama nadzora.

"Obavještajne i sigurnosne službe od privatnih tvrtki kupuju pristup velikim bazama podataka koje se neprestano nadopunjuju novim informacijama o korisnicima. Ti podaci sadrže informacije o jedinstvenim identifikatorima mobilnih uređaja, njihovoj preciznoj lokaciji kroz vrijeme, kao i detaljne profile korisnika aplikacija povezanih s tim uređajima“, rekao je Thorsten Wetzling, jedan od autora istraživanja.

Sve raširenije prakse

Takvi skupovi podataka mogu sadržavati osnovne informacije poput dobi, spola i mjesta stanovanja, pa do procjena o političkim stavovima, seksualnoj orijentaciji ili vjerskim uvjerenjima pojedinaca. Korištenje Adinta obuhvaća i gotove analitičke alate koje koriste manje države, ali i redovitu kupnju velikih komercijalnih baza podataka koje koriste najveće svjetske obavještajne službe, često i putem posredničkih tvrtki, kako bi se prikrio identitet kupaca i njihovi interesi. 

"Takve prakse sve su raširenije, ne samo u Sjedinjenim Državama gdje se o njima više izvještava, nego i diljem Europe. Razlog je jednostavan – golema količina podataka koja je danas dostupna na komercijalnom tržištu", rekao je Wetzling.

Nadzorna tijela diljem Europe pozivaju na strožu regulaciju, jer su mnogi zakoni doneseni nakon otkrića Edwarda Snowdena prije 13 godina već zastarjeli. 

Puno je veći problem da korisnici internetskih usluga najčešće nesvjesno pristaju na uvjete koje im postavljaju društvene mreže, internetski servisi ili proizvođači elektroničkih uređaja, čime se odriču više prava nego što zakon propisuje.