Mladima je nekada prvi izbor za opuštanje tijekom izlazaka bio alkohol, no sada sve češće posežu za tabletama. Alkohol im je, među ostalim, manje privlačan zbog kalorija, mamurluka i cijene, dok psihoaktivne lijekove doživljavaju kao jeftiniju i 'zdraviju' alternativu.

Posljedice takve zlouporabe primjećuju i liječnici hitne medicine.

'Imamo ih zaista dosta, 30-ak posto od svih ukupnih koji nam dođu. Mišljenja sam, prema nekakvim projekcijama, da će nam to biti budući novi javnozdravstveni problem, odnosno da već i sada jest zajedno s alkoholom', pojasnio je za HRT Adis Keranović, specijalist hitne medicine i vršitelj dužnosti pročelnika Objedinjenog hitnog bolničkog prijma KBC-a Zagreb.

Mladi najčešće uzimaju sedative, no posežu i za lijekovima koji se koriste u liječenju epilepsije i srčanih bolesti.

Prema podacima HALMED-a, od 2014. do 2024. godine potrošnja pregabalina, izražena u definiranim dnevnim dozama na tisuću stanovnika, porasla je gotovo 12 posto, dok je potrošnja lijekova iz skupine benzodiazepina porasla oko 0,7 posto. Diazepam i alprazolam nalaze se među 15 najpropisivanijih lijekova.

Mladi lijekove uzimaju iz različitih razloga – radi zabave, kako bi se oslobodili tjeskobe ili se smirili prije ispita. No posljedice takvog ponašanja mogu biti ozbiljne.

Specijalist kliničke farmakologije i toksikologije u KBC-u Rijeka Andrej Belančić rekao je za HRT da je riječ o lijekovima koji djeluju na središnji živčani sustav i mogu dovesti do ozbiljnih posljedica. 'Oni su psihoaktivni lijekovi, dovode i do depresije. Također, dovode središnji živčani sustav do sedacije, psihičke i fizičke ovisnosti, tolerancije i do anterogradnih amnezija', apostrofirao je Belančić.

'Čišća' alternativa alkoholu može završiti smrtnim ishodom

Među mladima se, upozoravaju stručnjaci, sve više širi uvjerenje da su lijekovi sigurniji jer se izdaju u ljekarnama. Upravo je takva percepcija jedna od najvećih opasnosti.

'Čim imate formulaciju lijeka koja se kupuje u ljekarni, to se automatski na neki način može poistovjetiti s pojmom sigurnosti. Naravno, lijek je koristan ako postoji medicinska indikacija, ako se lijek konzumira u onoj dozi koja je propisana. Međutim, svako odstupanje i samoinicijativno uzimanje lijekova je zlouporaba', pojasnio je Ivan Ćelić, pročelnik Zavoda za dualne poremećaje Klinike za psihijatriju Vrapče, gostujući u središnjem Dnevniku HRT-a.

Lijekovi se često ne uzimaju zbog njihova medicinskog učinka, nego kako bi izazvali određeno stanje, primjerice euforiju ili smanjili tjeskobu i stres.

'Najčešće govorimo o dizalicama i spuštalicama, dakle lijekovima koji stvaraju euforiju, koji podižu. S druge strane, dakle, imamo sedative koji smiruju. I često dolazi, dakle, do istodobne uporabe više različitih psihoaktivnih tvari, što automatski povećava vjerojatnost različitih komplikacija', naveo je Ćelić.

Takve kombinacije mogu dovesti do poremećaja svijesti, aritmija, konvulzija i drugih ozbiljnih komplikacija.

'Može doći do poremećaja svijesti: s jedne strane jednog silnog psihomotornog nemira, s druge strane do sedacije, različitih aritmija, pa onda mladi ljudi završe zato što su konzumirali različite psihotropne lijekove na hitnoj, internoj medicini. Može izazvati konvulzije, a i u najozbiljnijim slučajevima to, nažalost, može izazvati smrt.'

Lijekovi često dostupni u kućnim ljekarnama

Problem predstavlja laka dostupnost psihotropnih lijekova u kućanstvima. Ćelić upozorava i da ponašanje roditelja može utjecati na način na koji djeca doživljavaju takve lijekove.

'U kućnoj ljekarni, od naših roditelja, od naših baka, redovito se nalaze ti psihotropni lijekovi, najčešće različiti sedativi. Kada dijete vidi da njegov roditelj uzima te lijekove da bi smanjio stres ili riješio nesanicu, roditelji su na jedan način model kako djeca oponašaju svoje roditelje. To može dovesti do nekakvih krivih zaključaka', upozorava Ćelić.

Granica između povremene i rizične uporabe nije jednaka za svakoga, no učestalo uzimanje psihoaktivnih tvari znak je da treba potražiti stručnu pomoć. 'Svaka osoba drukčije reagira na određenu psihoaktivnu tvar. Naravno, ako se ta psihoaktivna tvar sve češće uzima, ako dolazimo do nekakve rizične i redovite uporabe, onda je potrebno potražiti određenu stručnu pomoć', naveo je.

Roditelji trebaju pratiti promjene u ponašanju

Roditelji bi, ističe Ćelić, trebali obratiti pozornost na nagle promjene raspoloženja, pretjeranu pospanost te probleme u školi ili svakodnevnom funkcioniranju.

'Jesu li to nagle promjene raspoloženja, je li to pretjerana pospanost, zakazivanje u školi, u školskom funkcioniranju, u radnom funkcioniranju. Dakle, roditelji jednostavno trebaju reagirati. Vrlo rijetko dijete samo potraži stručnu pomoć', ističe.

Ako uzimanje lijekova počne ozbiljnije utjecati na svakodnevni život mlade osobe, potrebno je procijeniti što se nalazi u pozadini takvog ponašanja.

'Ako je to poprimilo nekakvu razinu određenog rizika koja ometa svakodnevno funkcioniranje te mlade osobe, onda definitivno treba vidjeti, napraviti procjenu i vidjeti zapravo o čemu se tu radi. I onda, s jednim individualnim pristupom, najčešće i ako je ikako moguće da obitelj bude uključena u taj proces, možemo spriječiti nastanak ovisnosti', zaključuje Ćelić.