Posljedice ekstremno niskog vodostaja već se osjećaju diljem dunavskog sliva. U Bugarskoj je oko 180 turista moralo biti evakuirano s broda koji je zbog niske vode ostao nasukan u blizini Vidina, piše Politico.

Dunav, druga najduža europska rijeka, jedna je od ključnih prometnih i gospodarskih arterija kontinenta. Njime se prevozi roba, iz njega se crpi pitka voda, važan je za poljoprivredu i industriju, služi za hlađenje velikih nuklearnih elektrana, a njegov se tok koristi i za proizvodnju hidroenergije.

Sliv Dunava proteže se kroz 19 država i o njemu ovise deseci milijuna ljudi. No sve češće suše, potaknute klimatskim promjenama, prijete tom sustavu.

'Predviđa se da će se ovo događati sve češće i zato moramo sustavnije razmatrati dostupnost vode, potrebe za vodom te, naravno, njezino zadržavanje i otpornost sustava', rekla je Birgit Vogel, izvršna tajnica Međunarodne komisije za zaštitu rijeke Dunav (ICPDR), koja koordinira suradnju zemalja u dunavskom slivu.

Problem je u tome što Europa, unatoč sve učestalijim sušama, još nema jedinstvenu i obvezujuću politiku za suočavanje s nestašicom vode, ni na Dunavu ni drugdje.

Odgovornost je podijeljena između nacionalnih vlada i tijela koja upravljaju pojedinim riječnim slivovima, dok se primjenjuje niz različitih europskih propisa za koje udruge za zaštitu okoliša tvrde da se nedovoljno provode. Mnoge novije mjere EU-a za povećanje otpornosti na nestašicu vode pritom su dobrovoljne.

U takvoj situaciji države posežu za vlastitim hitnim rješenjima, a stručnjaci upozoravaju da takvi potezi mogu imati posljedice za susjedne zemlje i okolne ekosustave.

Dimiter Koumanov, voditelj zaštite okoliša u bugarskoj udruzi Balkanka, smatra da države provode hitne intervencije ne uzimajući dovoljno u obzir njihove šire posljedice. Brine ga mogući utjecaj takvih mjera na opskrbu pitkom vodom u Bugarskoj. Zemlje na Dunavu 'rade što god žele, a mi u Bugarskoj plaćamo cijenu', rekao je.

Nizak vodostaj ugrožava i energetiku

'Ovo ljeto još je jedan podsjetnik da je Europa ozbiljno nepripremljena za klimatske promjene', upozorila je Sara Johansson, stručnjakinja za politiku voda pri Europskom uredu za okoliš. 'Isušena tla, degradirana močvarna područja i uništeni ekosustavi pretvaraju krajolike u lako zapaljiva područja. Rijeke su razotkrile ranjivost našeg energetskog sustava', dodala je.

Jedan od najvećih problema predstavlja rad nuklearnih elektrana koje ovise o Dunavu za hlađenje.

Mađarska nuklearna elektrana Paks proizvodi oko 40 posto električne energije u toj zemlji, dok rumunjska Cernavoda osigurava petinu rumunjske proizvodnje. Ako vodostaj padne prenisko, države nemaju samo problem nedostatka vode, nego i rizik gubitka jednog od ključnih izvora električne energije.

Mađarska je ovog mjeseca počela graditi prag na riječnom koritu, konstrukciju nalik brani, kako bi podigla razinu vode oko nuklearne elektrane Paks.

Tamas Gruber, voditelj programa Living Rivers pri WWF-u Mađarska, ocijenio je da je riječ o 'potencijalno korisnoj kratkoročnoj intervenciji za podizanje vodostaja uzvodno'. No upozorio je da dostupne informacije nisu dovoljne za procjenu svih ekoloških posljedica niti učinkovitosti takvog rješenja tijekom budućih razdoblja ekstremno niskih protoka.

Takva konstrukcija mogla bi, upozorio je, 'pogoršati uvjete niskog vodostaja nizvodno te utjecati na prijenos sedimenta, ribe i druge vodene organizme'.

Brza rješenja kojima države pokušavaju odgovoriti na sušu uglavnom ostaju nacionalna i međusobno nepovezana. Dunav protječe kroz sedam država članica Europske unije, među ostalim Hrvatsku, i kroz Srbiju, Moldaviju i Ukrajinu.

Postoje tijela zadužena za koordinaciju upravljanja rijekom, među kojima je i Međunarodna komisija za zaštitu rijeke Dunav. Zemlje članice ICPDR-a imaju i nacionalne agencije zadužene za plovidbu, upravljanje vodama i zaštitu okoliša. Te institucije međusobno surađuju na nadzoru stanja rijeke i plovidbi, no na kraju ipak djeluju unutar vlastitih nacionalnih nadležnosti.

EU ima okvir, ali nema obvezujući plan za sušu

Okvirna direktiva EU-a o vodama nalaže državama članicama da štite i obnavljaju rijeke, jezera i podzemne vode te da upravljanje vodama koordiniraju na razini riječnih slivova, a ne samo unutar nacionalnih granica. No stručnjaci i predstavnici sektora voda smatraju da EU nije uspio uspostaviti koordinirani odgovor koji bi države bolje pripremio za suše, iako se očekuje da će sušna ljeta postajati sve češća i intenzivnija.

'Europska unija daje okvir. Nacionalne vlade mogu imati plan, ali većina upravljanja odvija se na razini riječnog sliva ili na lokalnoj razini', rekao je Loic Charpentier iz organizacije Water Europe. 'Zato se stječe dojam nekoordiniranog djelovanja. Tu ima prostora za poboljšanje', dodao je.

Skupina znanstvenika prošle je godine pozvala na donošenje posebne europske direktive o sušama kojom bi se 'uskladile i provodile politike upravljanja rizicima diljem kontinenta'. Poziv je uslijedio nakon velike suše 2022. godine. Ta je suša 'pogodila većinu kontinenta, ali naši rezultati pokazuju velike regionalne razlike u sposobnosti upravljanja', napisali su znanstvenici.

'U mnogim zemljama, posebno onima čija se gospodarstva uvelike oslanjaju na poljoprivredu, odgovori na sušu i dalje su kratkoročni i reaktivni te često dovode do potencijalno neprilagođenih praksi', upozorili su.

Bruxelles predstavio 50 mjera, ali mnoge nisu obvezujuće

Europska komisija prošle je godine predstavila i Strategiju otpornosti voda, koja sadrži oko 50 mjera namijenjenih poboljšanju sigurnosti opskrbe vodom u Europskoj uniji. Među ostalim, Komisija se obvezala državama članicama pružiti tehničke smjernice za izradu planova upravljanja sušama. Međutim, takvi planovi nisu obvezni.

Jedan od ključnih europskih propisa o zaštiti prirode predviđa i uspostavu 25.000 kilometara slobodno tekućih rijeka u Europi do 2030. godine, odnosno rijeka koje nisu blokirane umjetnim preprekama poput hidroelektrana i brana.

No i u tom slučaju velik dio odgovornosti ostaje na državama članicama. 'Uglavnom će o državama članicama ovisiti koliko žele pridonijeti tom cilju', rekla je Marie Pfeiffer, stručnjakinja za zaštitu rijeka pri WWF-u Austrija.

U sklopu nastojanja da smanji administrativno opterećenje i ojača europsku industriju, Bruxelles planira izmijeniti Okvirnu direktivu o vodama, pri čemu je jedan od ciljeva ublažavanje pravila zaštite voda koja se odnose na rudarsku industriju.

Nevladine organizacije za zaštitu okoliša upozoravaju da se postojeća direktiva već sada ne provodi jednako u svim državama članicama.

Europska komisija najavljuje preispitivanje pravila

Upitana o suši i Dunavi, europska povjerenica za okoliš Jessika Roswall rekla je za Politico da je 'nužno pojačati pripremljenost na svim razinama'. Dodala je da EU mora 'procijeniti je li postojeće europsko zakonodavstvo o vodama i dalje prikladno kada je riječ o otpornosti, pripravnosti, ponovnoj uporabi vode i upravljanju sušama', čime je najavila moguće promjene postojećih pravila.

Gergely Patko, analitičar Mađarskog udruženja vodnih poduzeća, smatra da suradnja među državama ipak postoji. 'Postoji dobra suradnja između tijela koja upravljaju riječnim slivovima u različitim državama, a Okvirna direktiva o vodama podupire tu koordinaciju', rekao je.

Upozorio je i da bi izmjene te direktive mogle stvoriti dodatni pritisak na opskrbu pitkom vodom tijekom razdoblja suše. Koumanov iz bugarske Balkanke smatra da bi najbolje rješenje bilo dosljedno provoditi postojeća europska pravila i pooštriti ih.

'Najbolje rješenje bilo bi slijediti europski pravni okvir do posljednjeg slova i učiniti ga strožim, s ciljem bolje zaštite prirodnih vodnih resursa, ali znam da je to trenutačno utopija', rekao je. 'Jednog će dana tvrdoglavi ljudi u EU-u naučiti lekciju, a nadam se da tada neće biti prekasno', zaključio je.