Zoologische Garten Station, svjetski poznati Bahnhof Zoo, i danas je u Berlinu mjesto okupljanja narkomana, dilera, beskućnika, prostitutki i sitnih kriminalaca, pa time i jedna od obaveznih lokacija koje se obilaze unutar ture po glavnom gradu Njemačke koja otkriva njegovu mračniju stranu. Jer svi danas znaju kako se u Berlinu može odlično zabaviti i plesati, mediji pak neprestano pišu o tome da je ovaj grad postao umjetničko središte Europe, pa i svijeta, a hvale se i brojne nove internetske kompanije, tzv. start up, koje Berlin pretvaraju u mjesto za biznise 21. stoljeća.

S druge strane, gradske su financije i dalje u rasulu, te je Berlin i dalje 'siromašan, ali seksi', kako je to jednom rekao aktualni gradonačelnik Klaus Wowereit. Sukob poslovnog i proleterskog Berlina se može vidjeti i na spomenutom kolodvoru Zoo, u čijoj je blizini otvoren luksuzni hotel Waldorf Astoria. Samo nekoliko stotina metara dalje tu su i beskućnici te ovisnici o teškim drogama, čime se nude dvije vrlo različite slike jednog grada.

Udruženje Querstadtein je u suradnji s bivšim beskućnikom Carstenom Vossom zato osmislilo projekt koji bi povezao brojne turiste i gradske nesretnike, kojima beskućništvo ujedno znači i potpuno socijalno isključivanje iz ostatka društva. Riječ je o posebno vođenoj turi po gradu koja posjetitelje vodi do mjesta na kojima se okupljaju ili spavaju beskućnici, te predstavlja njihovu ne tako lijepu svakodnevicu. Na programu su i posjeti organizacijama koje pomažu beskućnicima, javnim kuhinjama u kojima se prehranjuju, kao i upoznavanje s njihovim prijateljima, a objašnjava se i kako funkcionira preživljavanje na ulici.

Socijalni radnici procjenjuju da u Berlinu ima oko 4000 ljudi koji doslovno žive na ulici, dok je beskućnika sveukupno oko 10 tisuća, no mnogi imaju smještaj u prenoćištima i sličnim dobrotvornim ustanovama. Zanimljivo je da beskućnici svoje dane ne provode samo u siromašnijim dijelovima grada, nego ih se može naći i na luksuznom Victoria-Louise-Platz i Schoenebergu, što je također jedna od postaja ove turističke rute.

Oni koji se odluče upoznati Berlin iz perspektive beskućnika dobivaju i neke praktične savjete – prazne boce ostavljati pored kanti za smeće, ne bacati staru odjeću u kontejnere te, najvažnije od svega, porazgovarati s beskućnicima, pogledati ih u oči, jer najgori je osjećaj postati svima nevidljiv.

Slični programi inače postoje u Londonu i Kopenhagenu, a u Berlinu se za turiste nudi i program na engleskom jeziku.