U posljednjih 150 godina Nizozemci su se u prosjeku produžili za impresivnih 20 centimetara, prestigli su Amerikance koji su se smanjili i proširili te službeno postali najviša nacija na Zemlji
Slični trendovi, uočeni i drugdje u svijetu, obično se povezuju s porastom bogatstva i kvalitete prehrane te s razvojem zdravstvene zaštite. No jedna nova studija pokazala je da bi, barem kada je pitanju Nizozemska, ovaj proces dijelom mogao biti rezultat prirodne selekcije, odnosno evolucije.
Naime prema istraživanju predstavljenom u časopisu Proceedings of the Royal Society B visoki Nizozemci imaju više djece od niskih, a osim toga i veći broj njihove djece preživljava. To pokazuje da je prirodna selekcija još uvijek na djelu te da geni za viši rast postaju učestaliji među Nizozemcima, rekao je voditelj studije Gert Stulp iz London School of Hygiene & Tropical Medicine.
Amerikanci zaostali
Dugo godina Amerikanci su bili najviši ljudi svijeta. U 18. stoljeću bili su između pet i osam centimetara viši od Nizozemaca. Danas su najdeblja nacija na svijetu, no tijekom 20. stoljeća po visini su ih prestigli brojni Europljani među kojima i Danci, Norvežani, Šveđani, Estonci i Hrvati (pogledajte kartu na ovom linku).
Znanstvenici danas procjenjuju da na visinu utječe najmanje 180 gena. Svaki od njih ima malen utjecaj, no svi zajedno mogu objasniti barem 80 posto visine populacije. Pretpostavlja se da su visoki muškarci privlačni ženama jer su uglavnom povezani s boljim zdravljem te višim obrazovanjem i prihodima što sve garantira veći reprodukcijski uspjeh.
No na visinu može snažno utjecati i okoliš. Primjerice djeca japanskih doseljenika na Havajima značajno su viša od prosječnih Japanaca. Stručnjaci smatraju da bi za to dijelom mogla biti zaslužna prehrana bogata mlijekom i mesom.
Zanimljivo je da su Nizozemci u istom razdoblju u kojem su postali najviša nacija izrasli u jednog od najvećih proizvođača mliječnih proizvoda na svijetu.
Prema rezultatima studije visoki Nizozemci imaju u prosjeku 0,24 djece više od niskih. To se ne čini kao značajan efekt, međutim u kombinaciji s činjenicom da su rjeđe bez djece te da su rjeđe neženje, ona dugoročno ima snažno djelovanje.
Suprotan trend u SAD-u
A što je s Amerikancima? Stulp ističe da njegovo istraživanje provedeno među stanovnicima Wisconsina između 1937. i 1940. pokazuje suprotno – da su muškarci prosječne visine imali više djece i od niskih i od visokih te da su niže žene imale više djece od ostalih.
Kada se ovo zbroji, ispada da je prirodna selekcija u SAD-u vukla u suprotnom smjeru od okolišnih čimbenika tako da su ljudi postajali sve niži, a ne sve viši.
Stulp kaže da se o pravim razlozima razlike u trendovima može samo nagađati. No smatra da bi jedan mogao biti taj da ljudi najčešće odabiru za partnera osobu koja nije puno viša ili puno niža od njih. Budući da niže žene u SAD-u imaju više djece, visoki muškarci mogli bi biti neuspješniji jer će se rjeđe povezati s niskim ženama.
Hrvati dosegnuli limit i krenuli u širinu
Hrvati, s Bošnjacima i Crnogorcima, spadaju među najviše nacije svijeta čija je prosječna visina iznad 180 centimetara.
Istraživanje koje su u našoj zemlji 2014. na uzorku od 42.478 tinejdžera proveli Tatjana Škarić Jurić s Instituta za antropologiju i njezine kolegice pokazalo je da se u posljednjih 60 godina prosječna visina djevojaka povećala za oko 6,2 centimetra, a težina za 6,8 kilograma. Kod muškaraca ta su povećanja bila otprilike dvostruko veća. Drugim riječima i Hrvati su značajno narasli.
No uposljednjih 20 godina kod nas se bilježi zastoj u rastu uvis te rast tjelesne mase u oba spola. Ipak, ovaj je porast izraženiji među muškarcima. Prije 1991. djevojke su u Hrvatskoj imale veći BMI od mladića, da bi se nakon toga odnos obrnuo. Pad tjelesne mase kod djevojaka najvjerojatnije je odraz činjenice da je od sredine 70-ih i kod nas vitkost postala estetski ideal ženskog spola.
Škarić Jurić smatra da njihova studija pokazuje da smo kao populacija dosegli svoj biološki maksimum pa se očekuje da prosječna visina stanovništva neće dalje rasti. Nažalost, to ne znači da nećemo rasti u širinu; naprotiv!
Naša antropologinja kaže da je u razvijenim društvima prisutan i problem druge krajnosti – patološke mršavosti, tako da anoreksija i bulimija odnose brojne živote, međutim ističe da je epidemija pretilosti ipak daleko raširenija i opasnija.
