Horvat uvodi britansku publiku u situaciju u Hrvatskoj uspoređujući dva recentna događaja, uspjeh referenduma o braku i ustaški pozdrav Šimunića na nogometnoj utakmici. Podsjeća da je uspjeh referenduma itekako ovisio o podršci Katoličke crkve, a za mogući novi referendum o ograničavanju korištenja nacionalnog pisma za manjine navodi da je mjera ukidanja ćirilice u povijesti već jednom bila na snazi, za vrijeme NDH.

Iako inicijatori referenduma tvrde da je hrvatska obitelj ugrožena, s jedne strane od gay brakova, a s druge od Srba koji kao nacionalna manjina koriste ćirilicu, Horvat smatra da je aktualna kriza kapitalizma ta koja uništava društvenu mrežu kroz procese kao što su nestajanje javnog zdravstvenog sustava i smanjenje mirovina. Naime nezaposlenost među mladima u Hrvatskoj iznosi 52 posto (što je smješta odmah iza Španjolske i Grčke). Stoga, umjesto da se organizira referendum o pitanjima zaposlenja mladih, država je potrošila 6,2 milijuna eura da ustavno definira stavku koja već postoji u Obiteljskom zakonu.

No bilo bi pogrešno zaključiti da se Hrvatska nanovo vratila u okrilje Balkana, drži mlađahni mislilac. Podsjeća na desetke tisuća prosvjednika u Francuskoj koji su se protivili gay brakovima te na antiimigracijsko ozračje u Danskoj, Švedskoj, Italiji i Grčkoj.

Stoga recentni domaći događaj nisu samo primjer zloporabe demokracije, već simptom nečeg trulog u srcu Europe. Europa naime, zaključuje u tekstu, sve više ostvaruje noćne more iz 20. stoljeća, a konkretno se time referira na suvremene fenomene kao što su izgon Roma, Zlatna zora u Grčkoj, antisemitizam u Švedskoj i islamofobija u Danskoj.