OD ČERNOBILA DO FUKUSHIME

Najveća katastrofa u 2011. probudila stare strahove

  • Autor: Silvana Srdoč
  • Zadnja izmjena 31.12.2011 09:06
  • Objavljeno 31.12.2011 u 09:06
Fukushima

Fukushima

Izvor: Reuters / Autor: Reuters

Katastrofalni potres u Japanu te posljedični tsunami i curenje radioaktivnih materijala iz nuklearne elektrane Fukushima najveća je prirodna katastrofa koja je, uz element ljudske pogreške, obilježila godinu na izmaku. No unatoč novoprobuđenom strahu od radijacije i masovnim antinuklearnim prosvjedima, u svijetu se trenutačno gradi čak 65 nuklearki
Reuters

Reuters

Izvor: Reuters / Autor: Reuters

Svjetska javnost pratila je vijesti iz Japana tjednima nakon nesreće, prvenstveno zbog straha od širenja radijacije iz Fukushime, koju je zbog preniskih lukobrana zalio 15-metarski val izazvan najsnažnijim potresom u povijesti Japana, magnitude devet stupnjeva po Richteru. Ta nesreća, uzrokovana propustima u projektiranju zbog kojih je onemogućeno napajanje strujom i hlađenje reaktora, smatra se najopasnijom havarijom nuklearne elektrane nakon atomske nesreće u Černobilu 1986. godine.

Nakon 25 godina relativne tišine, strahovi od katastrofičnih scenarija vezanih uz nuklearne elektrane vratili su 2011. na velika vrata. Nesreća u Fukushimi podsjetila je čovječanstvo na uvriježeno mišljenje da su unatoč napretku u zaštiti i sigurnosti nuklearne elektrane potencijalna 'atomska bomba' za ljudsko zdravlje i okoliš. Pritom razmjere panike nisu smanjila ni mjerenja koja su, u najgorim slučajevima, svjedočila o minimalnim i neškodljivim razinama radijacije koja je prešla granice Japana.

Iako je Japan uložio desetke milijardi dolara u podizanje brana koje pokrivaju najmanje 40 posto japanske obale i uzdižu se do 12 metara visine, to nije bilo dovoljno - tsunami je preplavio obalna područja, ponegdje i posve brišući brane s lica zemlje.

Posljedice katastrofe

Panika oko širenja radijacije brzo je zasjenila humanitarnu katastrofu koja je u danima nakon kobnog 11. ožujka pogodila Japan. U najvećoj krizi nakon Drugog svjetskog rata poginulo je ili nestalo 28.000 ljudi, uništeno je ili oštećeno više od 200.000 kuća i zgrada, kao i državna prometna infrastruktura. Oko 4,4 milijuna domaćinstava ostalo je bez električne energije, a oko 1,5 milijuna bez vode.

Evakuirano je više od 300.000 stanovnika, Japan je napustilo više od pola milijuna stranaca, zavladala je nestašica hrane, vode, skloništa, lijekova i goriva. Japanska vlada na teren je poslala postrojbe teritorijalne obrane, a mnoge zemlje priskočile su u pomoć spasilačkim timovima za pronalazak preživjelih. Reagirale su i humanitarne organizacije, pa je samo japanski Crveni križ prijavio primitak milijardu dolara u donacijama.

Iza potresa i tsuamija ostalo je oko 25 milijuna tona krša, a prema procjenama Svjetske banke, ukupni troškovi sanacije štete iznosit će 235 milijardi dolara, što ovu nesreću čini najskupljom prirodnom katastrofom u povijesti.

Radioaktivne tvari u hrani

Širenju panike na financijskim tržištima u prvim danima nakon katastrofe pridonijele su i neoprezne izjave političara. Europski povjerenik za energetiku Guenther Oettinger poručio je tako da je situacija u Japanu izvan svake kontrole i u božjim rukama.

Europska komisija zatražila je od zemalja članica EU provjere razina radioaktivnosti svih proizvoda uvezenih iz Japana, čija ja vlada naredila prodaju proizvoda iz okolice Fukushime u kojima je otkriven radioaktivni jod.

Ulje na vatru dolio je i Greenpeace, objavljujući rezultate istraživanja koje je i nakon 25 godina od katastrofe u Černobilu potvrdilo zabrinjavajuće razine zagađenosti ukrajinske hrane. U mlijeku i mliječnim proizvodima, gljivama, bobičastom voću i korjenastom povrću poput cikle i krumpira potvrđena je pristunost cezija 137, koji predstavlja dugoročnu opasnost po zdravlje.

Potres u nuklearnom sektoru

Niti mjesec dana nakon potresa, prosvjedima neskloni Japanci izašli su na ulice tražeći zatvaranje nuklearnih centrala, a japanski čelnici obećali su da će razmotriti alternativne opcije za opskrbu energijom. Najavili su da bi Japan do travnja 2012. mogao zatvoriti sva 54 nuklearna reaktora, čime bi se energetski troškovi zemlje povećali za više od 30 milijardi dolara godišnje.

Havarija je navodno toliko snažno utjecala na njemačku kancelarku Angelu Merkel, inače doktoricu fizike, koja je gotovo preko noći odlučila stati na kraj nuklearnim elektranama. Do kraja svibnja njemačka vladajuća koalicija usuglasila se da će do 2022. godine ugasiti sve svoje nuklearne reaktore i tako Njemačku pretvoriti u prvu industrijsku silu koja se odrekla nuklearne energije.

U međuvremenu, japanski premijer Naoto Kan, koji se zalagao za postupno zatvaranje nuklearki i prelazak na obnovljivu energiju, morao je podnijeti ostavku zbog rastućih kritika, a prvi čovjek Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) Yukiya Amano izjavio je da unatoč katastrofi u Fukushimi očekuje rast proizvodnje struje iz nuklearne energije u svijetu.

Najviše nuklearki trenutačno se gradi se u Rusiji i Kini, a atomske centrale niču i u nacijama s najvećim potencijalima rasta i jačanja utjecaja - Turskoj, Indiji, Brazilu, Indoneziji i Meksiku. I dok ostatak svijeta čeka rezultate njemačkog eksperimenta koji nailazi na snažne otpore i tužbe energetskih giganata, zapadne obale Sjeverne Amerike u posljednjem tjednu 2011. zapljusnule su japanske boce, čarape i četkice za zube iz posttsunamijevog krša koji je preživio scile i haribde Tihog oceana, usidrivši se u zaljevu idiličnog turističkog naselja Tofino na otoku Vancouveru. To su tek prvi pristigli ostaci, a očekuje se da će novi val jezovitih podsjetnika na najveću katastrofu 2011. morske struje iznjedriti tek 2014. godine.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi