Kao što je to slučaj s raznim listama najboljih igara, tako se i s ovom listom (najvećih) razočaranja neće složiti baš svi. Valja zbog toga naglasiti da će se na našoj listi pronaći i pokoja vrlo dobra igra koja nas nije nužno razočarala kao cjelina, već samo neki njen dio...  

No, prije negoli krenemo s igrama, počnimo s hardverom. Nintendo 3DS je konzola koju je Nintendo najavljivao vrlo pompozno i priznajemo – nasjeli smo i mi. Ipak je 3DS ponudio 3D bez potrebe za korištenjem često iritantnih naočala, no na kraju nakon tjedan dana nitko više nije koristio 3D, iz različitih razloga. Nintendo 3DS tako je umjesto najavljivane revolucije postao tek malo bolji DS koji je kupilo vrlo malo ljudi. To je uzrokovalo i drastičan pad cijena pa se tako 3DS u našim trgovinama može pronaći za već 1600 kn, dok je po dolasku na tržište stajao paprenih 2500 kn.

Među razočaranja godine slobodno možemo uvrstiti i najavljenu konzolu Wii U. Trenutna generacija konzola je na izmaku i sljedeća godina možda će joj biti i posljednja. Bilo je za očekivati da će Nintendo prvi predstaviti svoju konzolu sljedeće generacije, a to se i dogodilo. Jedini problem je u tome što Wii U zapravo i nije nešto što bismo mogli nazvati sljedećom generacijom. Iako komponente još nisu obznanjene, Nintendo se pohvalio da će njihova konzola biti 'nešto jača od Xboxa 360 i PlayStationa 3'. Khm, Xbox 360 na tržištu je od 2005. godine i vaša konzola trebala bi biti desetak puta jača od nje, a ne 'nešto jača'. Da, tu je i taj novi kontroler koji na sebi ima mini-ekran. Bezveze. Pomalo je i žalosno vidjeti kako se Nintendo iz kompanije koja je predvodila u inovacijama pretvara bezidejno staro puhalo.

Što se pak igara tiče, najviše nas je razočarao Dragon Age II. Zaista, BioWare? Zaista, EA? Ovo je nastavak fenomenalnog Originsa? Ovo je, ako se nas pita – pljuvačka u oko obožavatelja originala, obožavatelja žanra i svih koji su odlučili platiti punu cijenu ovog poluproizvoda. No što smo drugo i očekivali? Igra je u produkciji bila tek nekoliko mjeseci i to je vidljivo. Nasuprot ogromnog svijeta u Originsu, u nastavku na raspolaganju imamo tek jedan (!!) grad i nekoliko okolnih špilja koje izgledaju gotovo identično. Iako vjerujemo da će BioWare skupiti glave i odraditi izvrstan treći dio opet će tu biti taj deformirani Dragon Age II zbog čega ta trilogija nikada neće moći dostići slavu primjerice Mass Effecta. Ukratko, DAII je najgora igra u povijesti BioWarea i igra koja se u ovom obliku nikada nije trebala pojaviti na policama trgovina.

Duke Nukem: Forever

Kao što mu i naziv sugerira, legendarni Duke Nukem u produkciji je bio gotovo vječno. Da budemo precizniji – 14 godina. Dovoljno je reći da je razvoj igre 3D Realms započeo na prvom Quake engineu. Nakon nekoliko enginea i 12 godina 3D Realms je zatvoren, a DNF ugašen sve dok ga nije preuzeo Gearbox predvođen Randyjem Pitchfordom, čovjekom koji je radio na prvim stadijima razvoja. Iako smo se potajno nadali da će DNF biti svojevrsni prozor u gaming 90-ih i novi kralj treša, to se jednostavno nije dogodilo. Duke Nukem: Forever slomljena je igra puna zastarjelih koncepata i humora koji danas više nije smiješan. Žao nam je, Đuka, zaista smo željeli da budeš bolji.

Rage

Više od svih, autor ovih redaka najviše je nade polagao u najnoviju igru legendarnog Id Softwarea, studija zaslužnog za rođenje FPS žanra. Igra je u razvoju bila dobrih šest godina. Četiri previše – reći će mnogi. I biti će u pravu jer Rage komercijalno nije prošao onako kako se to očekuje od igre Id Softwarea, zbog čega u pitanje dolaze i njihovi budući projekti, a poznato je da Id trenutno punom parom radi na Doomu 4. Da se razumijemo, Rage uopće nije loša igra, no definitivno nije ono što smo očekivali. Prije svega, oni koji su igru odmah po izlasku mogli zaigrati na PC-u bili su iznimno rijetki. Stvari su se doduše razriješile kada su ATI i nVidia izdali nove drivere, no pravi problemi su ostali. Tu je i krnji otvoreni svijet koji to zapravo i nije i multiplayer u kojemu se napucavate s vozilima.

Brink

Brink je još jedna igra koja je izgledala kao pritajeni favorit koji bi mogao nagaziti u facu Modern Warfarea 3 i Battlefielda 3. Karikaturalna grafika koja nas je podsjetila na fenomenalni Team Fortress 2 s kretanjem inspiriranim parkourom i Splash Damage studio garantirali su mnogo, a mnogo toga na kraju nije izgledalo onako kako je trebalo. Tehnički problemi bili su ogromni, no i oni su u posljednjih nekoliko mjeseci obuzdani i igra je sada više-manje stabilna i ugodna za igranje. No o njenom uspjehu dovoljno govori činjenica da igru već sada svako malo na Steamu možete pronaći za samo pet eura.

Red Faction: Armageddon

O neuspjehu Armageddona dovoljno govori činjenica da je nakon njega THQ odlučio ugasiti franšizu. Opet, Armageddon nije loša igra, no stigao je nakon Guerille koja je igraču ponudila ogroman, otvoreni svijet s nevjerojatno zabavnom destrukcijom svega postojećega. Armageddon se pak odvija u podzemlju Marsa gdje se u mračnim hodnicima borite s ogromnim paucima i sličnim nemanima. Destrukcija je i dalje tu, no ne u onom divnom obliku u kojem smo je koristili u Guerilli. Cijenimo inicijativu Volitiona i THQ-a da u franšizu unesu nešto novo, no to u ovom slučaju nije bilo dovoljno dobro. Šteta.

Homefront

Osim s Armageddonom, THQ se morao pomiriti s još jednim neuspjehom, onim zvanim Homefront. Sama ideja nije izgledala uopće loše. Tu je vrlo zla Sjeverna Koreja koja napravi uspješnu invaziju na SAD u kojemu se nakon nekoliko godina terora formira jedinica otpora (partizani, rekli bi po naški!) čiji smo mi član. No realizacija... Homefront zapravo izgleda kao da je ispao iz prošle dekade. Tehnički problemi, tužnjikava grafika i dizajn... Loše. THQ je stoga na iznenađenje svih razvoj nastavka prebacio na Crytek, studio zaslužan za FarCry i Crysis. Eh, da, multiplayer je bio jako dobar!

Uncharted 3

Ovu igru niste očekivali na listi, da, jasno nam je. Možemo čak i zamisliti kako se lica pojedinih fanova pretvaraju u grimase a la Zoran Mamić prije negoli dotični započne svoj križarski pohod na novinare. Bez brige, Uncharted 3 je jako dobra igra, no je li na razini prethodnika? Ne baš. I to se može reći za gotovo svaki aspekt igre, a čak je i gameplay često oskvrnut pretjeranim skriptiranjem. Jednostavno smo očekivali mnogo više, iako ni ono što smo dobili nije loše, dapače.

Need for Speed: The Run

Posljednjih nekoliko nastavaka najslavnije vozačke franšize bilo je odlično, a NFS je čak započeo koketirati sa simulacijom. Igra je na papiru izgledala odlično: u igru je stasom i glasom prenesena bujna Christina Hendricks, igra je temeljena na engineu Frostbite 2.0, a razvoj je preuzeo Blackbox, studio koji se htio dokazati nakon neuspjeha s NFS: World. Za to će ipak morati čekati sljedeću priliku jer The Run nam je ponudio još malo istoga, uz vrlo prosječnu grafiku i quick-event scene u kojima u određenom momentu morate pritisnuti neku tipku da bi vaš protagonist skočio s jedne zgrade na drugu. Ili nešto slično. Možda je došlo vrijeme za pauzu u NFS serijalu jer, vjerovali ili ne, The Run je 18. nastavak u franšizi.

Singleplayer kampanje u Modern Warfareu 3 i Battlefieldu 3

Bit ćemo kratki. U redu, ni od jedne od navedenih igara nismo očekivali mnogo što se singleplayera tiče, a dobilo smo još manje. Singleplayer kampanja MW3-a može se opisati kao niz skriptiranih situacija popraćenih s milijardu eksplozija (Michael Bay style!), a ništa bolji nije ni BF3. Osim skriptiranih situacija, on je pun i već spomenutih quick-event trenutaka u kojima trebate pritisnuti određenu tipku kada vam to igra sugerira da biste ošamarili nekog zločestog terorista ili tako nešto.

Obje kampanje traju oko pet sati. Loše, loše, loše.

Koja su vaša najveća razočaranja u 2011. godini? Ostavite komentare ispod teksta ili na našoj Facebook stranici.