Potonje su zapravo izvansudske nagodbe (arbitraža) koje bi bez posljedica u velikom broju rješavale nastale sporove. To je u svijetu uobičajena praksa, kod nas zastupljena u obrtništvu i odvjetništvu, a mogla bi se uvesti i u zdravstvo u roku od godinu dana.

Prema zaključcima simpozija, profesionalno osiguranje trebalo bi biti obavezno za sve. Sada nema preciznih podataka o tome koliko je liječnika osigurano, na koji iznos (praksa je različita od ustanove do ustanove), a osiguravajuća društva ih čuvaju kao poslovnu tajnu.

Poznato je, međutim, da raste broj kaznenih postupaka protiv medicinskog osoblja (DORH nije dao podatak Komori koliko ih je), da je riječ o teškim, mučnim i skupim postupcima koji blokiraju liječnike u profesionalnom smislu, piše Vjesnik. Stoga treba mijenjati Zakon o zaštiti prava pacijenata, pravilnike o obrascu suglasnosti te izjave o odbijanju dijagnostičkog i terapijskog postupka.

Nužno je također postaviti sustav za prikupljanje podataka o tužbama i drugim postupcima protiv davatelja zdravstvenih usluga. Jasno je da se to najviše tiče liječnika zbog mogućih propusta, a uvid u broj i prirodu tužbi potreban je i radi poduzimanja mjera za poboljšanje sustava osiguranja od profesionalne odgovornosti.

Potrebno je također, kako je zaključeno, zaštititi liječnike od napada te su pozvani da prijave Komori svaki takav slučaj koji su doživjeli obavljajući svoju medicinsku dužnost.

Za pravnu zaštitu liječnika važno je i sudsko vještačenje te se predlaže kao obavezna trajna stručna edukacija vještaka (koji svjedoče u sudskim postupcima protiv liječnika), nadzor njihova rada, a Komora, stručna društva Hrvatskog liječničkog zbora i medicinski fakulteti trebali bi kod svakog složenijeg slučaja davati mišljenje pri izboru sudskog vještaka.