Trebao je to biti više-manje standardni scenarij francuskog satiričkog tjednika Charlie Hebdo. Prilikom pobjede stranke islamista Ennahda u Tunisu tjednik je privremeno preimenovan u Charia Hebdo (Tjednik šerijat) s

prigodnom odabranim 'glavnim urednikom Muhamedom' na naslovnici. Pred izlazak novog broja u srijedu, redakcija se odlučila za uobičajeni način promocije, tako što je naslovnicu i nekoliko crteža pustila u javnost preko društvenih mreža. Iako se među reakcijama mogao pronaći određeni broj onih koji su govorili o 'uvredi protiv islama', malo toga je dalo naslutiti jačinu reakcije koja je uslijedila u noći s utorka na srijedu kada su na redakciju tjednika, smještenu u 20. arondismanu u Parizu, bačeni molotovljevi kokteli koji su djelomično uništili prostore redakcije.

Policija zasad nije izašla sa službenom izjavom o počiniteljima, iako je malo sumnji u to da se radi o organiziranoj skupini, a ne o slučajnom napadu. Naime, danas ujutro hakirana je i službena stranica tjednika na kojoj se, uz fotografiju Meke, mogla pronaći poruka sljedećeg sadržaja - 'Nema drugog boga osim Alaha' ('No god but Allah'). Iako je napad izveden prije nego što je novi tjednik uopće stigao na kioske, sam sadržaj 'kontroverznog' broja zapravo je jasno na utvrđenoj satiričkoj liniji tjednika koji sam tvrdi da i nije nastojao biti 'posebno provokativan'.

Nekoliko opaski o tzv. 'mekom šerijatu' s obzirom na izbor islamističke stranke u Tunisu su zapravo u tonu i sadržaju bitno blaži od kontroverznih crteža Muhameda koje je 2006. objavio danski list Jyllands-Posten, u kojima je Muhamed prikazan s bombom. Charlie Hebdo je tada u gesti solidarnosti obrane medijskih sloboda preuzeo crteže danskih karikaturista zbog čega je došlo i do sudskog procesa protiv francuskog lista, no optužbe su na kraju odbačene.

Charb, glavni urednik tjednika tvrdi: 'Mnogo smo jače kritizirali katoličke fundamentaliste. U zadnjih 19 godina, protiv njih samo vodili 13 sudskih procesa, a samo jedan protiv muslimanske zajednice.' Podsjeća kako je Muhamed zapravo čest lik na njihovim crtežima, samo što ne dođe baš uvijek do naslovnice. U islamu je zabranjeno prikazivanje proroka Muhameda, a u laičkim zemljama, poput Francuske, taj zakon nema pravnu osnovu, pa se tjednik poziva na slobodu izražavanja.

Dan nakon redakcija je složno izjavila da Charlie Hebdo ostaje slobodno misleći tjednik, unatoč napadu i unatoč zasad nesigurnom budućem izdavanju lista zbog uništenih radnih prostorija. Francuska javnost zasad se pokazuje visoko solidarnom s tjednikom. Dnevni list Libération pozvao je ugostiti redakciju, a većina utjecajnih medija strogo je osudila napad i izrazila bezrezervnu solidarnost s redakcijom Charlie Hebdoa.

Premijer François Fillon izjavio je 'kako se na svaki napad na slobodu medija mora reagirati što odlučnije'. Ministar unutarnjih poslova, Claude Guéant, istaknuo je pak 'jako bitnu razliku između onih koji žive svoju vjeru na miran način i onih koji od islama žele napraviti osvajački pohod te pribjegavaju agresiji'. Francuska muslimanska zajednica također strogo osuđuje napad, no istovremeno se i protivi svakom crtežu Muhameda, sukladno 'zakonima' vjere.
S političke scene, u čitavom njezinu spektru, od ljevice do desnice, stižu izjave u kojima je gesta solidarnosti na prvom mjestu. Gradonačelnik Pariza, Bertrand Delanoë, je, prema vlastitim riječima, 'revoltiran' te je ponovio kako se mora što snažnije reagirati na svako ugrožavanje slobode izražavanja te je povukao paralelu s nedavnim upadom kršćanskih fundamentalista u pariški Théâtre de la Ville u kojem su uspjeli prekinuti predstavu režisera Romea Castelluccija, 'O konceptu lica Božjeg sina'. Gradonačelnik je također obećao pronaći privremene prostore za redakciju tjednika.