Klik! I evo ga: 'Oni koji su protupravno uzimali novac morat će ga vratiti jer ćemo protiv njih pokrenuti postupak. Svi koji su varali, moraju snositi posljedice!', ponosno je izgovarala ministrica Milanka Opačić kad je predstavljala svoje 'tajno oružje'. Radi se o aplikaciji koja, zamislite, otkrije varalice za svega 30 sekundi. Preko OIB-a omogućena je razmjena podataka s institucijama poput Porezne uprave, Fine, MUP-a itd.

Milanka Opačić prezentirala je svog lovca na lopove pred novinarima, a uslijedili su i ushićeni izvještaji tipa 'odzvonilo je varalicama'. Ministrica Milanka Opačić, ministrica i osoba od osobitog povjerenja premijera Milanovića, ministrica koja predvodi svakovrsne ozbiljne reforme jednim je pritiskom prstića pokrenula fenomenalni perpetuum mobile koji će Hrvatsku očistiti od varalica, smutljivaca i mutikaša.

Sjećate se kako je premijer Zoran Milanović zdvajao da mu već dva tjedna nije ništa jasno oko Branka Šegona, pomoćnika ministra Slavka Linića? Ništa mu nije bilo jasno, a ministar Slavko Linić mu je izgleda odbijao objasniti, pa je on osobno, premijer, tako nasumce, morao narediti otkaz Branku Šegonu. A sada će pomoćnik Šegon ulovljen s čudnim kreditom u HBOR-u dobivati i godinu dana plaće kao otpremninu. Bravo. Možda bi bilo drugačije da je premijer imao čudesnu aplikaciju ministrice Milanke Opačić, utipkao bi ime, i cap: evo podataka, cijela mreža, sve je jasno, od poreznog duga, do sve te imovine cijele obitelji….Sve, ali baš sve bi mu pokazala aplikacija Milanke Opačić.

Ili bi to bila nedopustiva upotreba tog sofisticiranog softvera iz kuhinje ministrice Opačić? Možda bi mu na ekranu zablinkalo: nedopuštena zona! Za razinu šegona, šegonskih poslova, za stranačku mrežu, za HBOR, stranačke PR agencije i sl. – zabranjeno.

Ministrica Milanka Opačić je tu čudesnu aplikaciju namijenila iz nekog posve nejasnog razloga samo za sirotinju.

Potpredsjednica Vlade Milanka Opačić, koja je svoj ministarski posao upravo usporedila s mukama jedne hrvatske obitelji na minimalcu, sustavno najavljuje hrvatskoj javnosti čišćenje socijale od varalica. Sjajno. Ali ako to čini više od desetak puta za redom, sada već drugu godinu za redom, a pritom ne pokazuje primjerice što je za masu narasle socijale konkretno učinila, kako im je olakšala život, postaje zapravo ekspozitura ministarstva policije u socijalni. Ona je osoba koja s više žara objavljuje da sumnja, da ne vjeruje siromašnima da su doista siromašni, nego što se bori za doista siromašne. Ona je nevjerojatan primjer, predvodnica jednog cijelog krila Milanovićeve Vlade, primjer ministra koji ne voli svoj resor. Kao što Jovanović ratuje s učiteljima, kako sumnja u njih, podmeće im i želi cijelom svijetu dokazati da su 'neradnici', više nego što nastoji popraviti sustav koji bi onda iznjedrio i zadovoljnijeg i motiviranog učitelja, ili kako Mrsić cijelo vrijeme osmišljava statistike za podrivanje stvarnog broja nezaposlenih nego što se bori protiv nezaposlenosti – tako i ministrica Opačić doživljava vođenje svog resora kao borbu s 'resorom' koji joj je dodijeljen. Ona ne traga za tragedijama u svom resoru, za žrtvama siromašenja, ona ne nastoji u prvi plan izvući primjere promišljanja kako pomoći socijalnim slučajevima, nego već drugu godinu za redom najavljuje nove i inovativne modele potrage za lažno siromašnima, za varalicama među siromašnima.

Ima li varalica među siromašnima? Ima li lažno siromašnih, onih koji su se lažno prikopčali na sustav socijale? Naravno da ima. I nitko neće reći niti riječ. Ali što je s varalicama u drugim segmentima društva?

Neumoljiva Milanka Opačić kliknut će, primjerice, i spazit da osoba xy, siromah prvorazredni, donosi sumnjivo visoke račune u svom Centru za socijalnu skrb (recimo, jedan je takav predstavljen u potresnom dokumentarcu Vječni roditelji, vječna djeca, HRT, autorica Ljubica Lazarić Janković) Taj siromah, starac, sada već zbrinjava drugu generaciju siromaha, svoje dijete, i unučicu, spojila su se dva siromašna kućanstva, u jedno megasiromašno kućanstvo. Možda taj siromah xy ima i preveliku nekretninu? Hoće li softver razumjeti da je to jadna zidanica, neovisno o broju kvadrata? Pa će se država sada 'zabilježiti' na tu nekretninu. Ili će xy posve izgubiti pravo na naknadu jer će softver reći: vidi ga, kakve nekretnine ima, možda i zemlje...? Baš nas briga što danas nema za jelo. Nek proda 'nekretninu' i svu tu imovinu. Hoće li taj softver razumjeti čovjeka? Ne, on će lijepo pokazivati brojke, pa će osim pravih varalica progoniti vrlo vjerojatno i te nove vrste hrvatskog siromaštva.

Češljat će ministrica Opačić i češljati po tim sumnjivim strukturama. Otkriva da će preko MUP-ove baze dospjet i do brodova, a preko Središnjeg klirinškog depozitnog društva i do dionica. Nema više tajni za agenticu Milanku oboružanu opasnim tajnim oružjem zvanim SocSkrb.

Možda bismo zapravo trebali prestati govoriti o siromašnima u Hrvatskoj dok ona sve ne pročešlja? To su samo navodno siromašne osobe. Dok ih se ne propusti kroz Milankin softver – budimo oprezni. To su sve možda prerušeni bogatuni, posjednici dionica i brodova, samo se tako prave, zapustili su nekretnine i pohode pučke kuhinje da bi zameli trag?

Ali doista, kad već taj fascinantni softver postoji, zašto ga ne instalira i u ured svog premijera? Pa kad njemu kapne nekakvo medijsko otkriće, koje ga opet iznova začudi i beskrajno iznenadi, da on pusti to ime kroz softwere. Recimo, da mu je bio taj alat u ruci na spomen imena Branko Šegon, što bi sve otkrio premijer Milanović. Klik, i za 30 sekundi: od svih tvrtki, poreznog duga, brodova,dionica, nekretnina. Ili, utipkajmo Marina Lovrić Merzel. Ili… koliko imena, koliko varijanti. Bi li to izdržao SocSkrb? Možda za premijerov kompjuter treba osmisliti napredniju varijantu: SdpHdzDrp?

Premijer bi potom uz pomoć aplikacije mogao pročešljati i cijelu Vladu. Ministre osobno. Sigurno ima neki vrijedni IT ekspert koji bi mu mogao instalirati aplikaciju koja bi mu otkrivala kuda ministri putuju, koliko troše službena vozila, koliko su spiskali na reprezentaciju, kako aktivnosti vole sljubiti s vikendom na moru. A što kažete na aplikaciju za provjeru stranačkih mreža? U svakom času možete provjeriti iz koje stranke ili čiji je rođak/kum novozaposleni djelatnik u ministarstvima, državnim tvrtkama, ili HBOR-u. Pa bi premijer, recimo, odmah spazio neobičnu zanimljivost: da je sin gospodina Mladena Pejkovića, šefa ureda za upravljanje državnom imovinom, zaposlen u HBOR-u. Ili da Ivan Račan, zastupnik SDP-a u Saboru oklijeva s prenošenjem vlasničkih prava u svojoj PR agenciji. Ili da je njegova savjetnica za odnose s javnošću zapravo zaposlena u privatnoj PR agenciji. I slično. A ne ovako. Da ostane tako dugo neinformiran i neupućen.

Nije korektno da ministrica Milanka Opačić u 30 sekundi može raskrinkati sumnjivu staricu iz Duge Rese, a premijer ne može utvrditi što se to zbilo sa Brankom Šegonom ili Marinom Lovrić Merzel. Da on nikako ne vidi ta čudna preklapanja privatnog poduzetništva i državne službe, nego sa strahopoštovanjem, kirurški pažljivo vadi iz sustava samo jednog jedinog Branka Šegona. I posprema ga s lijepom otpremninom.
Ne razumije da tako on osobno, i cijeli njegov tim, neovisno o svim tim tajnim oružjima, ne može zaraditi poštovanje javnosti, nego podsmijeh i inat. Dokle god u Vladi ne postoji 'aplikacija' za sve vrste varalica, ovaj nastup ministrice Opačić je samo groteskna cirkuska točka.