Iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta danas su poručili kako se zaključci o opravdanosti ukidanja ocjena na polugodištu mogu donositi samo na temelju cjelovite analize uspjeha učenika, a ne, kao što je sinoć učinio HTV, na osnovi ankete u kojoj je sudjelovalo samo 210 od ukupno 521.341 učenika osnovne i srednje škole
Ministarstvo je u priopćenju reagiralo na sinoćnji HTV-ov prilog po kojemu rezultati ankete, koja je o ukidanju ocjena na polugodištu provedena na uzorku od 210 učenika, pokazuju da čak 90 posto djece ima lošije ocjene nego lani, dakle prije ukidanja ocjenjivanja.
Najavljuje kako će po završetku ove školske godine izraditi cjelovitu analizu uspjeha učenika, ističući da se zaključci o opravdanosti ukidanja ocjena na polugodištu mogu donositi samo na temelju cjelovite analize. 'Smiješno je i neodgovorno donositi sudove na osnovi ankete u kojoj je sudjelovalo samo 210 učenika, posebice s obzirom na činjenicu da osnovne i srednje škole u ovoj školskoj godini pohađa ukupno 521.341 učenik', poručuju u Ministarstvu.
Napominju kako je nezaključivanje ocjena na polugodištu propisano izmjenama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Ta je odredba, ističu, u zakon unesena na prijedlog samih nastavnika koji su upozoravali kako je ocjenjivanje na polugodištu administrativna norma koja povećava stres i u učenika i u nastavnika.
U Ministarstvu kažu i kako se kao drugi razlog spomenutog ukidanja navodilo i to da je prvo polugodište nekoliko tjedana kraće od drugoga. S obzirom da su u tom razdoblju, prema postojećem pravilniku o ocjenjivanju, učitelji dužni iz svakog predmeta ocijeniti učenika s obzirom na nekoliko elemenata, često se događalo da nastavnici imaju problem kako ispuniti obvezu iz pravilnika, a istodobno realizirati predviđene programe za to polugodište, navode u priopćenju.
'Nastavnici organizirano': Mogli su ujljučiti mozak i razmisliti o posljedicama
O ovoj su se temi oglasili i u udruzi 'Nastavnici organizirano'. 'Ono što ovdje vrijedi napomenuti je da je u siječnju 2012. godine, dakle šest mjeseci prije nego što je spomenuta odluka donesena (dakle prije ukupno godinu i pol), sadašnji tajnik udruge 'Nastavnici organizirano' poslao pismo u kojemu je iznio argumente protiv ovog ukidanja. U pismu, između ostalog, stoji: 'zaključivanje ocjena na polugodištu ima jednu veliku korist, a to je da učeniku (i roditelju) daje jasnu i nedvosmislenu brojčanu informaciju o dosadašnjoj usvojenosti gradiva. (…) Ukidanjem zaključivanja ocjena na polugodištu ovaj se element oduzima i cijeli posao 'buđenja iz zimskog sna' loših učenika se odgađa za kraj školske godine, kad će za neke već biti prekasno.'
Također, 'svi problemi koji govore u prilog ukidanju polugodišnjeg zaključivanja su zapravo vezani uz ostale – još veće – probleme obrazovnog sustava. Problemi koji nastaju na polugodištu su samo simptomi bolesti, i u takvoj situaciji ukidati polugodišnje zaključivanje značilo bi upravo liječiti simptome, to jest pacijentu koji se liječi od raka pluća kao terapiju propisati široki asortiman žestokih pića 'kako bi se osjećao bolje' i 'kako bi ga manje boljelo'.'
Zbog svega toga, a i činjenice da su se i mnogi drugi učitelji i nastavnici protivili ukidanju zaključivanja, svaljivanje krivice na njih od strane Ministarstva ne može se nazvati nikako drugačije nego jeftinim i jadnim (ali svakako ne i iznenađujućim). Dužnosnici zaduženi za sektor obrzovanja su bili dužni, ako već ne napraviti analizu prije donošenja odluke, a onda bar malo (pokušati) upotrijebiti mozak i razmisliti mogućim posljedicama svojih odluka, a ne donijeti nešto što im se u tom trenutku činilo politički oportunim. Činjenica koju je objavio HTV – a koje su mnogi nastavnici svjesni već mjesecima – kao i pokušaj svaljivanja krivice na druge, samo je još jedan pokazatelj nesposobnosti, neodgovornosti, bezobrazluka, arogancije i nedostatka ikakvog smislenog pristupa u upravljanju hrvatskim obrazovnim sustavom'