Pročitajte što naš predsjednik misli o odnosima s Deželom:

'Temeljem ovlasti što mi ih daje Ustav Republike Hrvatske koji ne samo što me definira kao sukreatora vanjske politike, nego i propisuje da sam odgovoran za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske, smatram svojom dužnošću da Vam se - kao predsjednik Republike - večeras obratim.

Povod je trenutno stanje naših odnosa sa susjednom Republikom Slovenijom, odnosno: sasvim konkretno - potezi službene Ljubljane koji zaustavljaju naš put prema Europskoj uniji, a prijete da će zaustaviti i naš put prema uključivanju u NATO savez.

Time su, bez i najmanje krivnje na našoj strani, dovedena u pitanja dva prioritetna cilja hrvatske vanjske politike.
Podsjetit ću još jednom. Naš spor oko granice, poglavito oko granice na moru, traje praktično od osamostaljenja dviju država. U samome početku razgovora o tome kako da ga riješimo, slovenska je strana inzistirala na rješenju zasnovanome na primjeni međunarodnoga prava.
Mi smo na to pristali i to je i danas naša pozicija.

Na žalost politička elita susjedne države procijenila je da može svoje članstvo u Europskoj uniji i NATO-u zloupotrijebiti na način da nas ucjenjuje. Drugim riječima - da zaustavi naše pregovore s Europskom unijom, ako ne prihvatimo promijenjeno slovensko stajalište, prema kojemu granični spor ne treba rješavati ni u skladu s međunarodnim pravom, ni pred međunarodnom sudskom instancom, nego primjenom načela pravičnosti, zapravo - političkim dogovorom.

Tome je jučer dodan i novi element - otvorena su vrata održavanju referenduma u Sloveniji o našemu članstvu u Atlantskome savezu, usprkos činjenici da je Slovenija bila među zemljama-članicama NATO koje su nas prije nepune godine dana pozvale u članstvo toga saveza.
Toliko o dosljednosti!

A u izjavi Državnoga zbora navedene su kao nesporne činjenice neke stvari koje mi, s razlogom i dokazima, osporavamo. Dakle, tu imamo spor oko činjenica - što jest, a što nije. Takav se spor ne može riješiti izjavom jedne strane, nego upravo traži angažiranje treće strane, i to suda. Odbacujući pravilo rimskoga prava koje kaže da se činjenice dokazuju, dok se pravo izvodi iz propisa, odnosno da o činjenicama odlučuje sud, slovenska strana zanemaruje europske tradicije na koje se tako voli pozivati.
Toliko o europejstvu!

Situacija u koju smo dovedeni, ponavljam: ne svojom krivnjom, zabrinjavajuća je, pogotovo ako se ima na umu da će se usporavanje našega puta u Europsku uniju i NATO nesumnjivo odraziti i na druge zemlje regije, pa i na cijeli koncept europskog ujedinjenja, odnosno formiranja takvoga Atlantskoga saveza, koji će biti prilagođen uvjetima današnjeg vremena i osposobljen da u tim uvjetima djeluje.
Upravo zato želim jasno naglasiti kako od sada slovensko blokiranje naših pregovora s Europskom unijom i ozbiljna prijetnja mogućnosti našega ulaska u NATO, nije više samo problem Republike Hrvatske. To je problem i Europske unije i NATO saveza. I to je moja poruka i vama, građankama i građanima Republike Hrvatske, ali i međunarodnim krugovima.

O našim dobrim namjerama nema i ne može biti nikakve dvojbe. Baš kao što ne može biti nikakve dvojbe ni oko naše spremnosti na razvijanje dobrih odnosa s Republikom Slovenijom, odnosno na pomaganje ostalim zemljama regije u ostvarivanju njihovih europskih aspiracija.

No, u isto vrijeme, dok prihvaćamo i svaku pomoć sa strane, ne može biti dvojbe ni oko sljedećega: Republike Hrvatska ustrajat će na tome da se sporna pitanja s Republikom Slovenijom rješavaju primjenom međunarodnoga prava i pred međunarodnom sudskom instancom. Mi time ništa ne prejudiciramo, upravo suprotno - unaprijed prihvaćamo svaku odluku suda, zasnovanu na međunarodnome pravu - ma kakva ona bila.
A što se izmišljene dileme oko slovenskoga pristupa otvorenome moru tiče, moram zaključno reći kako to uopće nije predmet spora, jer je to pitanje riješeno Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora.

Dakle, dovedeni smo u situaciju koja je nepovoljna, ali to ne znači da treba dodatno dramatizirati, ili otvoriti ventile negativnim emocijama. Upravo sada i upravo usprkos politici službene Ljubljane moramo učiniti sve što možemo da se ne pokvare odnosi među građanima dviju zemalja.

Nećemo vući ishitrene poteze, nećemo se razbacivati velikim riječima i frazama, ustrajat ćemo na činjenicama i na tome da se spor može riješiti samo pred međunarodnim sudom i temeljem primjene međunarodnoga prava.
Odgovornost je na onima koji to odbijaju. To moraju znati u Hrvatskoj, to moraju znati u Sloveniji, ali to moraju znati i u svijetu.

A što se tiče našega ulaska u Europsku uniju i NATO, uvjeravam vas da će Hrvatska svoje članstvo u tim integracijama ostvariti. Možda ne onda, kada smo to s razlogom očekivali i predviđali, ali mi ćemo postati članica i Europske unije, i NATO saveza. A sve reforme koje su za to potrebne, provodit ćemo i dalje. I provest ćemo ih - zbog nas i naše budućnosti.
Hvala!'