U studiji pod nazivom Ready for War 2030: A Scenario, objavljenoj 10. studenoga, analitičari RAND-a razradili su jedan od mogućih tijekova događaja koji bi Europu mogli dovesti do najvećeg vojnog sukoba posljednjih desetljeća.

Nakon Putina na vlast dolazi general FSB-a

Autori pritom izričito naglašavaju da nije riječ o predviđanju budućnosti, nego o hipotetskom scenariju namijenjenom procjeni sigurnosnih prijetnji i spremnosti NATO-a za mogući rat s Rusijom.

Prema tom scenariju, 74-godišnji Putin, koji Rusijom vlada dulje od bilo kojeg čelnika nakon Josifa Staljina, umire prirodnom smrću u siječnju 2027. godine. Njegova smrt otvara vakuum vlasti i pokreće borbu suprotstavljenih skupina unutar ruskog državnog aparata.

Iz te borbe kao pobjednici izlaze ruske sigurnosne službe. U ožujku 2027. Kremlj objavljuje da je novi predsjednik Rusije bivši general Federalne službe sigurnosti (FSB).

Novi ruski čelnik nastoji učvrstiti vlast i preoblikovati politički sustav kako bi osigurao kontrolu nad državom. Istodobno, suočen s ratom u Ukrajini u kojem nijedna strana nije ostvarila odlučujući vojni proboj, pristaje na primirje.

Prema scenariju RAND-a, sporazum se postiže u travnju 2027. uz posredovanje Sjedinjenih Država i potporu Velike Britanije te drugih vodećih europskih država. Zauzvrat Rusija dobiva djelomično ublažavanje zapadnih sankcija.

Međutim, pokušaj postizanja trajnog mira završava neuspjehom. Već u srpnju pregovori zapadaju u slijepu ulicu jer se temeljni ciljevi Moskve nisu promijenili.

Rusija nastavlja polagati pravo na okupirane ukrajinske teritorije i ondje zadržava svoje vojne snage. Rat se tako pretvara u zamrznuti sukob, bez velikih borbenih operacija, ali i bez stvarnog političkog rješenja.

Novi predsjednik pod pritiskom ratnih jastrebova

Do početka 2028. novi ruski predsjednik počinje uklanjati dio Putinovih najbližih suradnika iz ključnih struktura vlasti i zamjenjivati ih ljudima čiju lojalnost smatra sigurnijom.

No nasljeđuje ozbiljne probleme. Rusko gospodarstvo suočeno je s teškoćama, a dugoročne posljedice ljudskih gubitaka u Ukrajini dodatno produbljuju nezadovoljstvo u društvu i među političkim elitama.

Za razliku od Putina, njegov nasljednik ne uspijeva uspostaviti potpunu kontrolu nad sustavom. Poseban izazov predstavljaju utjecajni vojni krugovi koji zagovaraju oštriji obračun s NATO-om.

Kako bi demonstrirao odlučnost i učvrstio svoj položaj, novi predsjednik pokreće koordiniranu kampanju hibridnih operacija protiv europskih članica Saveza.

Slijede kibernetički napadi, sabotaže i poremećaji u komunikacijskim mrežama, energetici i drugoj kritičnoj infrastrukturi. Istodobno se šire dezinformacije kojima se nastoje produbiti političke i društvene podjele unutar europskih država.

Kriza u Americi otvara prostor za ruski napad

Prema scenariju, u lipnju 2029. Južnu Ameriku zahvaća velika sigurnosna kriza praćena nasiljem i oružanim sukobima.

Washington tu krizu proglašava svojim vanjskopolitičkim i sigurnosnim prioritetom, nastavljajući smanjivati vojni angažman u Europi. Europski saveznici zbog toga sve više računaju na mogućnost da će se u slučaju sukoba s Rusijom morati osloniti ponajprije na vlastite snage.

U Kremlju procjenjuju da je takva situacija prilika za testiranje jedinstva NATO-a.

Rusko vodstvo, pod pritiskom vojnih elita i ohrabreno američkom zaokupljenošću drugim dijelovima svijeta, počinje pripremati ograničenu vojnu operaciju protiv baltičkih država.

Cilj pritom nije samo osvajanje teritorija, nego dokazivanje da NATO nije sposoban ili spreman vojno zaštititi svoje istočnoeuropske članice, čime bi se ozbiljno dovela u pitanje vjerodostojnost članka 5. Sjevernoatlantskog ugovora o kolektivnoj obrani.

Svibanj 2030.: Ruska vojska ulazi u Estoniju

Otvoreni sukob, prema zamišljenom razvoju događaja, počinje u svibnju 2030. godine.

Rusija koristi svoje veze s ruskom nacionalnom manjinom u Estoniji kako bi potaknula prosvjede u Narvi, pograničnom gradu s većinski ruskim stanovništvom. Prosvjedi prerastaju u nerede, a estonske vlasti interveniraju silom.

Novi ruski predsjednik potom optužuje Tallinn da nije sposoban jamčiti sigurnost ruskojezičnog stanovništva i najavljuje vojnu intervenciju radi njegove zaštite.

Ruske snage prelaze estonsku granicu i ulaze na područje Narve.

Kremlj pritom računa na to da će zapadnoeuropske države, suočene s mogućnošću velikog rata, radije prihvatiti ograničenu rusku okupaciju nego riskirati širu eskalaciju. No ta se procjena pokazuje pogrešnom.

NATO aktivira članak 5. i odlučuje vojno braniti Estoniju. Većina članica obvezuje se pružiti izravnu vojnu potporu, iako je američka uloga ograničena.

Rat se širi Europom, Britanija postaje glavna meta

Od lipnja do listopada 2030. sukob prerasta u otvoreni rat između ruskih i savezničkih snaga.

Iznenađena odlučnom reakcijom NATO-a, Moskva nastoji proširiti bojište i prisiliti zapadne saveznike na odustajanje od obrane Estonije.

Ruske snage pojačavaju aktivnosti na krajnjem sjeveru Europe, prijete Svalbardu i sjevernoj Norveškoj, a ruska podmornička flota pokušava se probiti u sjeverni Atlantik.

Velika Britanija postaje jedna od glavnih meta jer ima ključnu ulogu u prihvatu savezničkih pojačanja i organizaciji obrane Europe.

Rusija pokreće sabotaže, kibernetičke napade te zračne i raketne udare na britanske vojne baze, luke, radarske sustave i zapovjedna središta.

Istodobno se vode intenzivne borbe na istočnom krilu NATO-a, kamo europske članice šalju dodatne kopnene i zračne snage.

Moskva nastoji izbjeći izravno izazivanje Turske, koja se uglavnom drži po strani, ali posljedice sukoba ipak zahvaćaju i južno te jugoistočno krilo Saveza, uključujući kibernetičke i ograničene vojne napade.

Primirje bez mira: NATO izlazi oslabljen

Nakon nekoliko mjeseci iscrpljujućih borbi obje strane suočavaju se sa sve ozbiljnijim problemima.

Europske članice NATO-a uspijevaju spriječiti Rusiju da ostvari brzu i odlučujuću pobjedu, ali sve teže održavaju svoje vojne kapacitete. Rat iscrpljivanja postupno slabi političku i društvenu potporu nastavku borbi.

Istodobno je novi ruski predsjednik izložen sve većem pritisku jer nije uspio brzo svladati Estoniju. Budući da ruske snage još kontroliraju Narvu i veći dio estonske regije Ida-Viru, Kremlj proglašava da je cilj operacije ostvaren i predlaže prekid vatre.

U studenome 2030. postiže se privremeno primirje, ali bez konačnog rješenja teritorijalnog spora. Do siječnja 2031. primirje ostaje na snazi, dok mirovni pregovori stagniraju.

RAND upozorava da bi takav ishod ozbiljno narušio vjerodostojnost NATO-a i dugoročno destabilizirao europsku sigurnost.

Suočen s mogućnošću još jednog zamrznutog sukoba i sve nestabilnijom Europom, Savez bi se našao pred ozbiljnom krizom vlastitog autoriteta, a budućnost europske sigurnosti postala bi neizvjesna, zaključuju autori.