KOMENTAR SLAVENKE DRAKULIĆ

Mala zemlja za veliki apsurd

Tportal

Tportal

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Kreće sezona zbrajanja: dok mi zbrajamo ulaze i noćenja, jedan dio naših gostiju zbraja dane provedene u Hrvatskoj u strahu da ne prekrši zakone zemlje domaćina. Tko im kriv što ondje odakle dolaze nisu mogli čuti famoznu krilaticu druga Tita: 'Ne treba se pridržavati zakona kao pijan plota'

U malo istarsko mjesto u kojem boravim uskoro će stići i moji susjedi, stranci koji su ovdje kupili kuće. Većina njih će ovdje provesti mjesec, dva, najviše tri – upravo onoliko koliko to dozvoljava naš Zakon o strancima: Stranac kojemu za ulazak u Republiku Hrvatsku ne treba viza može boraviti u Republici Hrvatskoj najduže 90 dana u vremenskom razdoblju od 6 mjeseci, računajući od dana prvog ulaska - članak 43. stavak 1. i 2. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 79/07 i 36/09). Međutim, neki od njih željeli bi provesti u svojoj vikendici i više od 2x90 dana godišnje, bilo zato što su penzioneri, bilo slobodni umjetnici. I htjeli bi da taj boravak bude legalan. To je zasad moguće samo iznimno i samo na godinu dana:

Iznimno, državljaninu države članice Europskog ekonomskog prostora koji ima valjanu osobnu iskaznicu ili valjanu putovnicu, sredstva za uzdržavanje i zdravstveno osiguranje može se odobriti privremeni boravak do jedne godine, ako je vlasnik odgovarajućeg objekta za stanovanje ili je član uže obitelji vlasnika (članak 163a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima).

No ako to isto hoće napraviti stranac kojem je, recimo, supruga Hrvatica i koji ima takav posao da poželi češće od devedeset dana u šest mjeseci boraviti u Hrvatskoj, a dodijalo mu je prijavljivati se svaki petak i odjavljivati svaki ponedjeljak - tu će svoju namjeru teško ostvariti ako on ili supruga nisu vlasnici nekretnine. Ustanovio je to moj poznanik nakon što je marljivo skupio dokumente (koji, naravno, ne smiju biti stariji od šest mjeseci) i podnio molbu za privremeni boravak zbog spajanja obitelji. Nakon što je prošao cijelu proceduru, u kojoj je morao dokazati da ga supruga može izdržavati i osigurati mu boravak, njegova molba nije bila zaprimljena. Zašto? Zato što je zaposlen u svojoj zemlji, a ne u Hrvatskoj. Pretpostavka dozvole boravka je da cijelo vrijeme boravi u Hrvatskoj, a onda ne bi mogao raditi vani. Ispada da bi mu bilo lakše spojiti obitelj da je kojim slučajem - nezaposlen!

Zasad mora zbrajati dane boravka u Hrvatskoj da ne prekorači onu granicu od 2x90 dana godišnje. No turistička smo zemlja pa je, u ime onih brojki s početka, kontrola dokumenata na granici površna, policija ne gnjavi provjeravanjem ulazaka i pečata i moguće je izbjeći kaznu za nepoštivanje zakona. Zanimljivo, kao rješenje problema, ljubazna službenica na šalteru predložila mu je 'neka se snađe, kao i svi ostali'. Kako? Tako što će uzeti natrag hrvatsko državljanstvo. Ali država u kojoj živim ne dozvoljava dvostruko državljanstvo, objasnio joj je moj poznanik koji tvrdoglavo odbija kršiti zakon. 'Ma, tko će to znati?', odgovorila mu je službenica policije, ilustrirajući tipično naš odnos prema zakonima koji ionako postoje samo zato da bi se u njima pronašla rupa.

Uostalom, na tisuće naših ljudi sa stranim državljanstvom je zapravo prisiljeno činiti to, izigravati zakon. Ne zato što bi to željeli, nego zato što nemaju druge mogućnosti. Radi se o gastarbajterima koji, recimo, za vikend posjete rodnu zemlju. Zakonom je propisano da se moraju prijaviti MUP-u u roku od 48 sati. Međutim, ako stignu u petak navečer, a otputuju u nedjelju navečer, oni će postati prekršitelji zakona iz jednostavnog razloga jer od petka popodne MUP - ne radi! Kad bi se policija strogo pridržavala zakona i kontrolirala gastiće koji se vraćaju nedjeljom, morala bi kazniti prekršitelje. Ili promijeniti svoje radno vrijeme, što možda nije loša ideja.

A sad se vratimo mojim susjedima - Slovencima, Austrijancima, Nijemcima - koji ovdje imaju svoje vikendice i koji možda žele provesti u njima samo vikend. To nije moguće izvesti legalno, još manje je izvedivo pola vikenda provesti čekajući u redu, sve i da MUP radi…

Ovo je tek nekoliko primjera potrebe da se zakoni promijene i prilagode novoj situaciji, protoku ljudi i dobara – zbog čega, između ostalog, EU i traži reformu pravosuđa. Ono što je strancima teško shvatiti je da se pravosudni sistem može reformirati, i to relativno brzo, ali ne može mentalitet ljudi. Jer čak i kad sjede u institucijama koje su dužne provoditi zakon, ležerno odmahuju rukom na taj isti zakon, znajući dobro da ponekad zna biti apsurdan, kao i koliko se slabo kontrolira njegova primjena.

Pa zar nije još drug Tito svojedobno rekao da se 'ne treba pridržavati zakona kao pijan plota'? Čini se da trideset godina nakon njegove smrti ovo pravilo još uvijek jednako važi…

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi