SKICE ZA PORTRET EU

Luksemburg – mala zemlja za veliki novac

27.06.2013 u 11:30

Bionic
Reading

Čini se čak prelaganim započeti priču o Velikom Vojvodstvu Luksemburga podatkom da se radi o zemlji s najvećim BDP-om po glavi stanovnika u Uniji (zapravo, jednom od najvećih na svijetu). No visoki standard koji uživaju tamošnji stanovnici i koji aktualna ekonomska kriza u konačnici nije ozbiljnije potresla ne upućuje nužno da u malenom Vojvodstvu baš ništa nije trulo


Iako se povijest Luksemburga da pratiti još od 10. stoljeća, punu samostalnost malena je država stekla tek Londonskim sporazumom iz 1867. nakon stoljeća vlasti Habsburgovaca, Burbona, Nizozemske… Svoj znatni utjecaj Luksemburg je počeo graditi razvojem industrije čelika početkom 20. stoljeća, da bi se posljednjih desetljeća mahom prebacio na lukrativno polje međunarodnog financijskog poslovanja. U tehnološki visokoj razvijenoj zemlji, stabilnoj i prometno dobro organiziranoj, strateški pozicioniranoj, s multilingvalnim stanovništvom, uz puno poštovanje diskrecije u novčanom poslovanju, financijski sektor pronašao je jednu od svojih najjačih utvrda tako da, primjerice danas, maleni Luksemburg zaostaje tek za SAD-om u razvoju investicijskih fondova.

Kada se letimično pogleda ekonomski profil zemlje s toliko razgranatim i snažnim financijskim sektorom, može se, unutar EU-a, uspostaviti labava paralela s ekonomijama Cipra ili Malte u kojima također prihod od bankarskog poslovanja dominira nad svim ostalim izvorima u nacionalnom BDP-u. No usporedbe započinju i prestaju s tim statističkim kuriozitetom. Cipar je trenutačno pod ad hoc sklopljenim planom međunarodne pomoći, Malta je dobila jasna upozorenja da ima zauzdati sivo poslovanje financijera, a Luksemburg je pak samostalno odlučivao o ukidanju bankarske tajne, zajedno s Austrijom i Švicarskom, u sklopu globalnih napora konačnog skidanja vela s mutnog financijskog mešetarenja.

Jedinstveni položaj državice smještene (ili stiješnjene, kako se već uzme) između Belgije, Francuske i Njemačke donio joj je zapravo niz aduta. Kao zemlja osnivačica i nominalno, snažni zagovarač europskog jedinstva, Luksemburg je sjedište Europskog suda i Europske investicijske banke te niza drugih europskih institucija.

Zatim, malo je nacija koje se mogu pohvaliti trilingvalnim stanovništvom. Naime, uz francuski koji očekivano dominira administracijom, njemački koji se više koristi u poslovanju, u stalnom je porastu i uporaba domaćeg, luksemburškog jezika koji potječe iz germanske skupine, no bilježi snažan utjecaj francuskog u vokabularu.

Takva je strateška pozicija, u kombinaciji s visokim standardom kao glavnim mamcem, iznjedrila i veoma heterogen sastav stanovništva među kojim je tek nešto manje od polovice od ukupnih pola milijuna stranog podrijetla, a posebice je brojna portugalska zajednica. Jednako tako, u Luksemburg (najviše u glavni grad) dnevno pristiže preko 100.000 radnika iz susjedne Njemačke, Francuske i Italije, a možda upravo taj podatak najjasnije ilustrira gospodarsku moć malene zemlje.

Sukladno s visokom životnim standardom, Luksemburg se voli predstavljati i kao izvjesna demokratska oaza, popraćena velikim socijalnim izdavanjima države. No istovremeno, nasljedna monarhija je tu združena s izvršnom vlašću, a primjerice, Luksemburg još nije priznao status gay brakova ni pravo na usvajanje (samo partnerstvo) iako je zakonom još 1794. spolni čin između osoba istog spola dekriminaliziran.
Luksemburg se iz međunarodne vizure čini naizgled kao mirno, staloženo mjesto visoke kvalitete života pa čak i izvjesnog bonvivanskog stila. Istina, na nacionalnoj televiziji ponekad se među udarnim vijestima nađu obavijesti o otvaranju novog parka za djecu ili nove biciklističke staze. Glavni grad besprijekorno je čist, na glavnim ulicama lakše je pronaći luksuznu no popularnu trgovinu, jak je utjecaj francuske gastronomije, pušenje je i dalje dozvoljeno u nizu barova, a alkohol bilježi respektabilnu prodaju po glavi stanovnika.

No luksemburška 'formula uspjeha', u svjetlu novoproklamirane europske (pa i globalne, ako je suditi prema zaključcima posljednjeg summita G8) borbe protiv utaje poreza i uvođenja reda u svojeglave financijske institucije, aktualno baš i nije za izvoz, posebice s ukidanjem bankarske tajne. Naime, kako je izjavio Lucien Thiel, nekadašnji predsjednik nacionalne udruge bankara i banaka: 'Nije da smo jako produktivni, no upravljamo golemim količinama novca što nam donosi veliku korist.'

Iako se povećava broj luksemburških turista u Hrvatskoj, u direktnim investicijama nema zasad velikih pomaka, a iz domaće vizure, grad Luxembourg može biti ili zgodna vikend-destinacija ili pak meka za ambiciozne bankare. Sve ovisi o perspektivi promatrača.