U Hrvatskoj je prošle godine rad za opće dobro izvršavalo 35 počinitelja seksualnog nasilja nad djecom. Prema podacima nadležnog ministarstva koje je za 24sata iznio Ured pravobraniteljice za djecu, dodatna mjera izrečena je u samo dva predmeta. Godinu ranije rad za opće dobro izvršavalo je 45 počinitelja, a 2023. njih 57.
Iz Ureda za 24sata upozoravaju da se takva sankcija izriče čak i za teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta. Kazna, navode, nerijetko traje kraće od psihoterapijskog tretmana žrtve. Posebno ih zabrinjavaju rad za opće dobro i uvjetne osude kada nisu praćeni zaštitnim nadzorom ili sigurnosnim mjerama.
Na problem su upozorili nakon slučaja muškarca s područja Žlebina, nedaleko od Virovitice, koji je uhićen i određen mu je jednomjesečni pritvor. Jedna od žrtava ispričala je za 24sata da je godinama pratio i uznemiravao djevojčice i mlade djevojke te kod njih izazivao strah.
vezane vijesti
Nakon izlaska iz zatvora bez nadzora
Kazneni zakon omogućuje zaštitni nadzor nakon izvršenja zatvorske kazne, ali sudovi tu sigurnosnu mjeru izriču iznimno rijetko, tvrde iz Ureda. Zbog toga počinitelji i najtežih seksualnih delikata po izlasku na slobodu najčešće nisu obuhvaćeni obveznim nadzorom ni stručnim tretmanom.
‘Takvu praksu treba žurno mijenjati’, poručuju. Važnom smatraju i dosljednu primjenu mjere opreza kojom se počinitelju do završetka sudskog postupka zabranjuje obavljanje djelatnosti koja bi mogla ugroziti djecu.
Drugi je problem zakonska rehabilitacija. Nakon proteka propisanog vremena osuđena osoba pravno se smatra neosuđivanom i može dobiti potvrdu o nekažnjavanju. Ured navodi da su zaprimali prijave o osobama osuđenima za seksualne delikte koje su se, ponekad već nakon godinu dana, zaposlile u ustanovama ili tvrtkama u kojima dolaze u dodir s djecom.
Zalažu se zato za trajnu zabranu profesionalnog i volonterskog rada s djecom osobama pravomoćno osuđenima za njihovo seksualno zlostavljanje. Traže i da podaci o počiniteljima ostanu dostupni nadležnim tijelima te da se nakon izlaska iz zatvora uvedu dugoročno praćenje i tretman.
‘Djeca rijetko progovaraju o proživljenom’
Iz Ureda podsjećaju da seksualno zlostavljanje može trajno narušiti djetetov osjećaj sigurnosti i povjerenja u odrasle. Djeca o njemu često šute zbog prijetnji, straha, srama ili uvjerenja da su sama kriva.
‘Zbog toga djeca rijetko progovaraju o proživljenom. Njihova je šutnja najčešće uzrokovana prijetnjama, strahom, sramom te nametnutim uvjerenjem da su sama kriva za ono što im se događa’, ističu.
Postupci, upozoravaju, ne bi smjeli trajati godinama jer čekanje na ishod suđenja ponovno otvara traumu. Djeci i njihovim bližnjima od prijave nadalje potrebna je stručna podrška, a djeca moraju znati da za zlostavljanje nisu odgovorna.
Ured također upozorava da zlostavljanju često prethodi dugotrajan proces u kojem počinitelj manipulira djetetom i njegovom okolinom. Blage kazne i izostanak praćenja nakon odsluženja kazne, smatraju, povećavaju opasnost da počinitelj ponovno ugrozi dijete. Kazna je, dodaju, i poruka žrtvi da su njezino iskustvo i iskaz ozbiljno shvaćeni.
Pozdravljaju novije izmjene kaznenog zakonodavstva kojima je za teška kaznena djela protiv spolne slobode isključena mogućnost rada za opće dobro i uvjetne osude, ali upozoravaju da zabrana ne obuhvaća sve seksualne delikte na štetu djece. Traže da se proširi na svaki oblik seksualnog nasilja nad djecom, kao i stroža pravila za osnivače ustanova, udruga, obrta i igraonica u kojima se organiziraju aktivnosti za djecu.
Među prioritetima navode donošenje Zakona o Dječjoj kući i potpunu uspostavu modela Barnahus. Prema tom modelu dijete bi se ispitivalo u sigurnom okruženju, uz stručnjake i institucije okupljene na jednom mjestu, kako ne bi moralo iznova prolaziti traumatična ispitivanja.
