Potpredsjednica Vlade za socijalnu politiku Milanka Opačić tako je jučer zavapila o 3,4 milijarde proračunske kune koje godišnje država potroši na čišćenje, hranu i piće, održavanje, pranje, peglanje, prijevoz i zaštitu. Na tim troškovima Vlada Zorana Milanovića planira velike uštede i to pomoću outsourcinga – najma usluga specijaliziranih privatnih tvrtki.

Iako je situacija s proračunskim deficitom dramatična, Vladi se ne žuri pa tek pušta probne balone o outsourcingu, ali čak i kad sve to uzmemo u obzir, nije zgorega primijetiti da su prvi na udaru 'socijaldemokratske' koalicije oni najsiromašniji – čistačice i spremačice.

Pritom nije teško zamisliti kako će stvar s outsourcingom takvih usluga funkcionirati u Hrvatskoj – čistačice i spremačice bit će plaćene manje nego dosad, poslovi privatnim tvrtkama dodjeljivat će se na netransparentan način, uz nezanemarive provizije političkim moćnicima koji će svojim utjecajem moći odabrati koja tvrtka će dobiti unosan posao. U društvima s nerazvijenom demokratskom kulturom, što Hrvatska nesumnjivo jest, korupcija i pogodovanje prilikom dodjeljivanja unosnih poslova više su pravilo negoli iznimka, a kad se radi o milijardama kuna poreznih obveznika koje treba 'prerasporediti', treba biti jako naivan da bi se mislilo da će cijeli taj proces biti izveden transparentno i na korist poreznih obveznika.

Naravno da outsourcing u principu nije loša ideja, ali se mora priznati da je itekako licemjerno od Vlade koja se naziva 'socijaldemokratskom' outsourcingom prvo udariti na najsiromašnije, a ne na tisuće i tisuće ljenčina u državnim i javnim institucijama. Što je s više od 400 općina, što je s bezbrojnim besposlenim birokratima koji griju stražnjice po ministarstvima, agencijama, povjerenstvima i uredima? Što je, na kraju krajeva, s Uredom predsjednika, koji zapošljava više od stotinu sjajno plaćenih savjetnika i ostalih 'zaslužnih'? Kakvu točno korist Hrvatska ima od predsjednika bez stava, bez ijedne konkretne akcije, predsjednika čije se aktivnosti svode na fotografiranje s prolaznicima i naivnim poduzetnicima kojima je fotka s vječno nasmijanim predsjednikom RH ujedno i jedina šansa da se pojave na televiziji? Ako već štedimo outsourcanjem, ne čini li vam se da bismo samo na Uredu predsjednika uštedjeli stotine milijuna kuna ako ga zamijenimo jednim Indijcem koji pati od nesanice, a dobro se snalazi u Facebooku i Photoshopu?

Možemo li, u konačnici, outsourcati i izvršnu vlast? Zamislite samo uštede koje bi se dale ostvariti zamjenom ministra financija Slavka Linića nekim tko neće Hrvatskoj osigurati trostruki rejting 'smeća' na svjetskom financijskom tržištu. Možemo li Grčića zamijeniti barem prosječno kompetentnom osobom koja ne misli da se za oporavak gospodarstva moramo samo jako, jako nadati najboljemu? I na kraju, možemo li premijera kojemu se Vlada i stranka raspada naočigled cijele javnosti zamijeniti nekim kome vlastiti odraz u ogledalu nije prvi (i jedini) prioritet u životu?