KONAČNO PRESUDE KRIVCIMA

Krvava povijest Argentine: kad država ubija svoje građane

  • Autor: Vanja Majetić
  • Zadnja izmjena 05.06.2016 13:01
  • Objavljeno 05.06.2016 u 13:01
Reynaldo Bignone

Reynaldo Bignone

Izvor: Reuters / Autor: REUTERS/Enrique Marcarian

Prošlog tjedna sud u Argentini osudio je 15 bivših vojnih dužnosnika, među kojima i posljednjeg argentinskog diktatora Reynalda Bignonea, zbog sudjelovanja u Operaciji Kondor sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u kojoj su, pored Argentine, sudjelovali dužnosnici još pet zemalja - Čilea, Urugvaja, Paragvaja, Bolivije i Brazila - kako bi se obračunali s pristašama ljevice i suzbili ljevičarski pokret na kontinentu. Ova presuda, slažu se mnogi poznavatelji prilika u Južnoj Americi, trebala bi ukazati na mogućnost konačnog pomirenja nekadašnjih političkih oponenata, pripadnika desničarskih i ljevičarskih pokreta u skorije vrijeme, a o kakvim se razmjerima podjele na lijeve i desne radi te s kakvim su se tragedijama uzrokovanim dubokim podjelama u društvu nosili stanovnici tih zemalja, za tportal se prisjetio Drago Pilsel, novinar, kolumnist i glavni urednik portala autograf.hr, koji je upravo odrastao i studirao u Argentini u tom krvavom razdoblju, o čemu je pisao u svojem nedavno izdanom Argentinskom romanu

Hladnoratovska operacija poznata pod imenom Operacija Kondor započela je 70-ih godina prošlog stoljeća, uz svesrdnu pomoć Sjedinjenih Država koje su pomagale južnoameričke desničarske diktature čija je namjera bila svrgnuti ljevičarske pokrete i aktivnosti. Operacija je bila širokopojasna jer su u njoj sudjelovale Argentina, Bolivija, Brazil, Čile, Paragvaj i Urugvaj dok su se Ekvador i Peru uključili kasnije te su u operaciji imali periferne uloge.

U zemljama uključenima u ove nemile i traumatične događaje vladali su argentinski diktator Jorge Rafael Videla, koji je 1976. svrgnuo udovicu Juana Perona, Izabel Martinez Peron, a koja je nakon petogodišnjeg kućnog zatvora otišla u izgnanstvo u Španjolsku te je bila procesuirana zbog umiješanosti u otmice i ubojstva ljevičarskih političara i aktivista prije dolaska Videle. Prijetoga Augusto Pinochet, koji je u Čileu 1973. izveo puč protiv socijalista Salvadora Allendea. U Paragvaju je djelovao diktator Alfredo Stroessner, a u Brazilu Ernesto Geisel.

U kojoj mjeri su u toj, po mnogima genocidnoj, serijski i sistematično vođenoj operaciji bili dobro međusobno premreženi diktatori, ponajviše govori podatak kako su tajne službe tih država usko surađivale i jedne drugoj nudile logistiku. Primjerice, ukoliko bi se čileanski ljevičarski disident našao u Argentini, za njega bi se pobrinula argentinska tajna policija i obratno. Prste u svemu imao je i tadašnji američki ministar vanjskih poslova i kasnije dobitnik Nobelove nagrade za mir Henry Kissinger, čije se ime spominjalo i na nedavno dovršenom suđenju Bignoneu koji je, pored ranije izrečene kazne doživotnog zatvora zbog niza ubojstava, prošli tjedan osuđen na još 20 godina zatvora zbog zapovijedne odgovornosti.

Naime, Sjedinjene Države su itekako znale za postojanje Operacije Kondor te mu se nisu suprotstavljale. Štoviše, tijekom suđenja Bignoneu i njegovim pomagačima kao kriminalnoj organizaciji jedan od dokaza optužbe bila je Kissingerova poruka koja je glasila kako je plan potrebno provesti 'brzo i neodgodivo'.


Tportalov sugovornik Drago Pilsel navodi kako su CIA i određeni dio američkih dužnosnika bili neosporno upleteni u Operaciju Kondor, što je utemeljeno brojnim pisanim dokumentima, baš kao što je i dokumentiran dugačak popis od čak 30.000 ubijenih i nestalih samo u Argentini. što je objelodanjeno u knjizi 'Nikad više', koju je proizvela Komisija na čelu s pokojnim argentinskim piscem Ernestom Sabatom. Od ukupnog broja ubijenih, ističe Pilsel, sudbina njih 8.000 još uvijek je nepoznanica.

Prisjećajući se doba argentinske diktature, Pilsel navodi kako se radi o izuzetno krvavom, traumatičnom i konfuznom razdoblju, dodajući kako je glavni zločinac bio Emilio Eduardo Massera, zapovjednik mornarice po čijem su naputku prostorije pomorske škole pretvorene u mučionice. Prema sugovornikovom mišljenju, i Bignone je znao za većinu zločina, zato mu se sudilo prema zapovjednoj odgovornosti.

'Podrumi pomorske škole bili su poligoni za mučenja i silovanja, a nerijetko su protivnici režima bacani iz helikoptera i aviona u rijeku Dela Platta i Atlantski ocean vezani za metalne predmete kako bi lakše potonuli. U tim mučionicama žene su rađale djecu, a ta djeca su netragom nestajala te i danas postoje udruge majki i baka sa Svibanjskog trga koje traže istinu o toj djeci', prisjetio se svih razmjera užasa tog razdoblja Pilsel.

Koliki je metež izazvan političkim podjelama u društvu vladao Argentinom, Pilsel ističe kako je i sama Katolička crkva bila podijeljena na biskupe i svećenike koji su podržavali vojnu huntu i one koji su je kritizirali i otvoreno joj se suprotstavljali. Pilsel se prisjeća i ubojstva dvojice biskupa, među kojima je i biskup Enrique Angelelli, poznat kao 'biskup siromašnih' i branitelj ljudskih prava politički progonjenih, koji je pronađen mrtav na zabačenoj cesti u pokrajini La Rioja u kolovozu 1976., što su vlasti tada proglasile prometnom nesrećom, no tužiteljstvo je kasnije dokazalo kako je vojska izgurala biskupovo vozilo s ceste i ubila ga.

U to vrijeme vrlo veliku moć, ističe Pilsel, imale su klerofašističke organizacije poput AAA (Antikomunistička argentinska alijansa) te krajnje desno orijentirane katoličke organizacije pojačane raznim krajnje desnim paravojnim postrojbama dok su s druge strane jačali ljevičarski pokreti koji su imali simpatizere među nekim katoličkim svećenicima. Tek na inicijativu pape Ivana Pavla II 1998. godine pokrenuto je do suočavanja s prošlošću unutar argentinskog društva te su se argentinski biskupi 2000. godine ispričali građanima, a ispričao se i vrh argentinske vojske.

'Zanimljiv je bio slučaj kada sam nakon jedne akcije ljevičarske terorističke skupine bio uhićen jer sam se ni kriv ni dužan našao u neposrednoj blizini same akcije. Tijekom ispitivanja u postaji policija je u mojoj lisnici pronašla sličicu nadbiskupa Alojzija Stepinca i hrvatski grb, a kada sam im objasnio o kome se i o čemu radi, pustili su me na slobodu', prisjetio se Pilsel, dodajući kako je i hrvatska zajednica u Buenos Airesu bila pogođena terorističkom odnosno represivnom epizodom.

'Jedan moj poznanik bio je pripadnik ljevičarskog pokreta te je ubijen zbog svojih aktivnosti. Njegov otac, inače ustaški emigrant nije se mirio sa sinovljevim političkim odabirom pa se čak nakon njegove smrti o njemu u njihovoj kući i hrvatskoj zajednici nije smjelo govoriti. Otac za svog sina više nije htio znati', prisjetio se Pilsel tadašnjih dubokih političkih podjela u Argentini, državi koja se još uvijek živo sjeća mučnih i krvavih godina diktature.

O Operaciji Kondor

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!