Split je na koncu dobio svoju dvoranu za tek 5,7 milijuna eura nakon što je Gradsko vijeće prihvatilo nagodbu s dvije banke koje su prije dvadesetak godina kreditima pratile izgradnju kompleksa Spaladium centar.

Sama Spaladium arena proteklih nekoliko godina bila je zatvorena zbog stečajnog postupka koji se nad njom vodio, a nedavno su prikazane fotografije koje pokazuju problematično stanje i oštećenja na nekoliko mjesta, uključujući prodor vode. No očekuje se da će biti sanirana i stavljena u funkciju u idućih nekoliko mjeseci.

Vlada je već ranije objavila da će snositi troškove hitne sanacije, procijenjene na nekoliko milijuna eura.

Spaladium arena jedan je od prvih primjera javno-privatnog partnerstva u Hrvatskoj: država i Split s jedne i tri građevinske tvrtke (Dalekovod, IGH i Konstruktor) s druge strane ugovorili su gradnju Spaladium centra, a on osim sportske dvorane uključuje stometarski neboder, trgovački centar i veliku javnu garažu.

Komunalnim i komercijalnim prihodima on je zapravo trebao isplaćivati sam sebe te ni država ni Split nisu trebali osjetiti trošak zakupa dvorane, za razliku od Zagreba i ostalih gradova u kojemu su se one gradile i koji trebaju plaćati zakup punih trideset godina.

No dolaskom financijske krize 2009. godine tri tvrtke zapale su u poslovne probleme ili propale, a banke koje su pratile projekt – i koje s javnim partnerima nisu imale nikakve formalne veze – pokušale su se naplatiti od Splita, prijetile ovrhama i slično. Istovremeno je Split prestao plaćati zakupninu za dvoranu jer nije ispunjen ugovor po kojemu je trebalo izgraditi neboder, garažu i šoping centar.

Bivši gradonačelnik Ivan Kuret (HDZ) u tajnosti je potpisao dva aneksa ugovora kojima se banke stavljaju u povoljniju situaciju, a gradonačelnik Ivo Baldasar u jednom trenutku predložio je da Split na sebe preuzme kredite od preko 60 milijuna eura s pripadajućim kamatama, no, srećom, tada nije imao većinu u Gradskom vijeću i ta odluka nije prošla.

Danas pokojni sveučilišni profesor Dejan Kružić, inače 'otac' originalnog ugovora o javno-privatnom partnerstvu, s odvjetnikom Krunom Peronjom mlađim pokrenuo je seriju sudskih sporova u kojima je dokazao, kako se Kružić izražavao, 'udruženi zločinački pothvat banaka protiv javnog morala'. Uz potporu gradonačelnika Andre Krstulovića Opare, a kasnije i Ivice Puljka, redale su se sudske pobjede te su uglavnom dokazale da su potraživanja banaka potpuno neosnovana.

Kružić je neposredno prije smrti dobio Nagradu Grada Splita za životno djelo, najviše gradsko priznanje, a odvjetnik Kruno Peronja ove godine će dobiti osobnu Nagradu Grada Splita.

Kako je bilo izvjesno da će do potpunog dovršetka sudskih sporova ipak proći još barem godina do dvije te kako dvorana ne bi dalje propadala, gradonačelnik Tomislav Šuta predložio je, a Gradsko vijeće usvojilo odluku da se s bankama sklopi nagodba po kojoj im se isplaćuje 5,7 milijuna eura za predaju Spaladiuma i prekid svih sudskih postupaka.

Split je tako za gotovo beznačajan iznos – jer zbog neispunjenja obaveza druge strane punih petnaest godina uopće nije plaćao godišnju zakupninu, za razliku od drugih gradova – dobio vrijedan kompleks na atraktivnoj lokaciji. Formalno, radi se o pravu građenja dvorane i ostatka vrijednog kompleksa na rok od 30 godina, dakle do 2037. godine, nakon čega on prelazi u zajedničko vlasništvo Republike Hrvatske i Grada Splita.

Budući da se u ovom slučaju država u proteklih dvadesetak godina ponašala potpuno pasivno, premda je i sama bila jedan od javnih partnera, može se očekivati da i prije isteka roka daruje ovu nekretninu Splitu.