Ime joj je bristolska funta, a BBC piše o njoj kao o 'najvećoj britanskoj alternativi sterlingu'. Novčanice imaju hologram i zlatnu foliju s laserski ugraviranim sigurnosnim brojevima. Tečaj bristolske funte prema funti sterlingu, službenoj valuti Ujedinjenog Kraljevstva, iznosi 1:1.

Za uvođenje nove interne valute složilo se 350 bristolskih tvrtki. One izdaju novac koji mušterije mogu koristiti samo u kupnji njihovih roba i usluga. Zauzvrat, te mušterije znaju da domaće firme moraju nabavljati robu od mjesnih dobavljača. Ako pak bristolske firme odu izvan grada i žele trgovati sterlingom, moraju platiti tri posto provizije za mijenjanje bristolske funte u službenu otočku valutu.

'Kad zaključaš novac unutar nekog područja umjesto da on odlazi u međunarodni financijski sustav, postižeš da više novca ostaje djelovati ovdje u gradu', kaže Ciaran Mundy, jedan od autora projekta bristolske funte koji je na njegovom osmišljavanju radio tri godine.

Bristol je grad s bogatom tradicijom kreativnosti i samosvojnosti, ali daleko od toga da je pionir u uvođenju alternativne valute - mada se bristolski monetaristi diče i sofisticiranijim uslugama poput online bankarstva i mobilnog plaćanja! BBC daje samo neke brojnih bjelosvjetskih prethodnika: u njemačkoj pokrajini Bavarskoj po sličnim je principima već 10-ak godina u uspješnom optjecaju novčana jedinica chiemgauer, preko koje je samo lani ostvaren promet u protuvrijednosti od 6,2 milijuna eura. To su brojke kojima tek streme entuzijastični očevi bristolske funte.

U američkoj državi Massachusetts, u regiji Berkshire, od 2006. godine prisutna je valuta berkshare kojom posluje oko 370 mjesnih kompanija.

Na razvijenom, decentraliziranom, no ekonomski posrnulom Zapadu tragova nekovrsne monetarne autonomije nađe se i u neposrednijoj blizini Bristola, naprimjer u još jednom gradiću-osobenjaku po imenu Stroud. No tamošnja funta gubi popularnost tri godine nakon svog uvođenja.

Raznih vrsta alternativnih ili dopunskih valuta u svijetu zapravo ima na tisuće. Ponegdje, kao u španjolskim selima, koriste se pred-eurske nacionalne valute poput pezeta: što zbog prednosti monetarne autonomije, što zbog atrakcije za turiste, što zbog neimaštine i recesijskog očaja. Neki eksperimenti funkcioniraju u stabilnim, zakonski uređenim državama, a neke alternativne valute nastaju u posrnulim ekonomijama poput grčke, gdje na kaotičnoj sceni uz euro nastaju varijante internog novca.

Zagovornici lokalnih valuta daju primjere mjesne (dobrosusjedske) solidarizacije i novog zamaha lokalnim ekonomijama. U godini 2008, dok je recesija tek počinjala, David Boyle s londonskog New Economics Foundationa je preko Guardiana podsjećao da su komplementarne valute cvale i tijekom Velike depresije u SAD-u 30-ih godina prošlog stoljeća, ali da ih je predsjednik Roosevelt stavio izvan zakona 'bojeći se da će one potkopati poziciju banaka'.