Slavko Linić, potpredsjednik Vlade u vrijeme Ivice Račana, osvrnuo se za tportal na optužbe koje je na njegov račun u sinoćnjem Dnevniku HTV-a iznio Živko Juzbašić, ministar u Vladi nacionalnog jedinstva i nekadašnji generalni direktor tog mesnog diva. 'Linić se puno petljao oko Petrinje, on je krivac za mnoge stvari', kazao je Juzbašić govoreći o spornom preuzimanju tvornice Đure Gavrilovića kojeg USKOK sumnjiči za ratno profiterstvo
Naime, Linića se proziva da je početkom 2000-tih zaustavio sudske sporove protiv Đure Gavrilovića koji su bili pokrenuti krajem 90-ih. Linić nam pak kaže kako nije riječ o zaustavljanju revizije spornog preuzimanja mesne industrije, već o imovinsko-pravnim sporovima.
'Neki objekti za uzgoj stoke i sjetvu nisu bili čistog vlasništva pa su se oko toga vodili sudski sporovi između države i Gavrilovića. Vlada je u ondašnjem sazivu te objekte prepustila trgovačkom društvu Gavrilović', kaže Linić za tportal. Tvrdi da je na taj način omogućeno Gavriloviću ulaganje u proizvodnju jer s neriješenim imovinsko-pravnim odnosima to nije mogao. 'Mi smo obustavili sporove i omogućili mu vlasništvo nad tim objektima. To nema veze s pretvorbom niti revizijom pretvorbe i privatizacije', kaže nam Linić.
Pitamo ga što je država dobila zauzvrat. 'Nagodba je bila da stanove radnika pusti državi, a da objekte može uknjižiti kao svoje vlasništvo', zaključuje Linić. A upravo je od tih stanova krenula cijela priča koja je na kraju dovela do 1991. i sporne kupnje tvornice. Naime, bivši radnici i korisnici tih stanova dugo upozoravaju na nepravilnosti. No javnost je ovaj komplicirani slučaj koji korijene vuče još od Drugog svjetskog rata doznala tek kada su Gavriloviću tužili Republiku Hrvatsku na sudu u Parizu tražeći povrat petstotinjak nekretnina, među kojima su stanovi i 300 milijuna eura odštete.
Država je 1996. Tužbama pokušala vratiti dio nekretnina u svoje vlasništvo koje su prodajom 1991. završile u vlasništvu obitelji Gavrilović. Dolaskom Račanove vlade 2000., tužbe su povučene i država se pokušava nagoditi s Gavrilovićem.
Iako Linić tvrdi da problem s nekretninama nema veze sa spornom privatizacijom, u reviziji privatizacije mesne industrije Gavrilović iz 2003. zaključeno je kako nekretnine koje su pripadale tvrtki nisu trebale biti prodane te da je ukupna vrijednost tvrtki u sastavu Gavrilović Holdinga bila 67,9 milijuna tadašnjih njemačkih maraka, a Gavrilović je za sve platio 3,3 milijuna maraka.
Podsjetimo, USKOK je krajem prošlog mjeseca pokrenuo istragu protiv Đure Gavrilovića zbog sumnje da je ranih devedesetih godina prošlog stoljeća profitirao na ratnim uvjetima u Hrvatskoj. Sumnjiči se da mu je u tome pomogao tadašnji ministar financija Jozo Martinović koji je preminuo. Gavrilovića terete za počinjenje kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti te poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti u vezi Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije.
'Osnovano se sumnja da se okrivljenik Georg Gavrilović, od 11. studenoga 1991. do kraja listopada 1992. u Zagrebu, koristeći za vrijeme Domovinskog rata otežano funkcioniranje državnih tijela, u nakani da se na štetu Hrvatske značajno nepripadno materijalno okoristi stjecanjem više trgovačkih društava u stečaju ukupne knjigovodstvene vrijednosti od gotovo 68 milijuna DEM, sukladno Ugovoru od prodaji društava u stečaju od 11. studenoga 1991. obvezao platiti 3,3 milijuna DEM u roku od 90 dana, iako za to plaćanje nije imao novčanih sredstava niti ih je namjeravao osigurati iz privatne imovine', piše u priopćenju USKOK-a.
USKOK sumnja da je dva milijuna DEM Gavrilović preko Martinovića iskamčio s austrijskog računa na koji je stizao novac za naoružanje Hrvatske. Ostatak iznosa Gavrilović je namaknuo putem kredita na teret same tvornice. Sumnjiči ga se i da je tijekom listopada 1992. prodao poslovni prostor u Zagrebu za najmanje 500 tisuća DEM.
'U cilju prikrivanja da je dio kupnje društava u stečaju isplatio državnim novcem namijenjenim za nabavu oružja i opreme potrebne za obranu Hrvatske, okrivljenik je, sukladno dogovoru s ministrom financija, kupcu poslovnog prostora naložio da navedeni iznos ne uplaćuje na račun društva, što je trebao učiniti, već na posebni račun koji je bio otvoren za podmirenje obveza Hrvatske za nabavu oružja i opreme potrebne za obranu, što je kupac poslovnog prostora i učinio', tvrdi USKOK.
Na opisani je način Gavrilović, novcem države i neosnovanim izuzimanjem imovine trgovačkog društva, stekao nepripadnu imovinsku korist od najmanje dva milijuna DEM, odnosno od najmanje 7,8 milijuna kuna.
