Diljem Europe krajnje desne stranke prisvajaju blagdansko vrijeme, preoblikujući Božić u simbol navodno ugrožene kršćanske civilizacije. U toj priči same sebe predstavljaju kao posljednju liniju obrane od, kako tvrde, neprijateljski nastrojene, sekularne ljevice, piše POLITICO.

Taj narativ snažno podsjeća na poznati refren koji je godinama odjekivao s druge strane Atlantika, a prvi ga je popularizirao Fox News, vodeći kampanju protiv navodnog „Rata protiv Božića“. Američki predsjednik Donald Trump tvrdio je da je „vratio“ frazu „Sretan Božić“ u javni prostor SAD-a, predstavljajući je kao bunt prema političkoj korektnosti.

Sada su sličan jezik preuzele i europske krajnje desne stranke, koje su se donedavno ponajprije fokusirale na imigraciju, sigurnost i javni red. Božić je, u međuvremenu, postao najnovije bojište u širem sukobu oko kulture i identiteta.

U Italiji je premijerka Giorgia Meloni obranu božićnih tradicija učinila sastavnim dijelom svog političkog identiteta. Više je puta blagdan prikazivala kao dio ugrožene nacionalne baštine, oštro se protiveći onome što naziva „ideološkim“ pokušajima njegova razvodnjavanja.

Meloni se predstavlja kao čuvarica tradicije

„Kako vas moja kultura može uvrijediti?“, pitala je Meloni ranije, braneći postavljanje jaslica u javnim prostorima. Smatrala je da bi djeca trebala učiti o vrijednostima Isusova rođenja, umjesto da Božić povezuju isključivo s hranom i darovima, te je odbacivala ideju da se dugogodišnje tradicije trebaju prilagođavati. Ove godine dodatno je naglasila svoj odnos prema vjeri i običajima, rekavši da se suzdržava od alkohola sve do Božića, predstavljajući se kao praktična vjernica i čuvarica tradicije.

Slične poruke šalju i druge europske krajnje desne stranke. Francuski Nacionalni skup i španjolski Vox protive se, kako tvrde, sekularističkim ili „probuđenim“ pokušajima zamjene vjerskih simbola neutralnim sezonskim izrazima te se zalažu za postavljanje jaslica u gradskim vijećnicama. U Njemačkoj je Alternativa za Njemačku (AfD) upozoravala da božićni sajmovi gube svoj „njemački karakter“, pritom šireći dezinformacije o muslimanskim običajima koji navodno potiskuju kršćanske.

Božić kao politički spektakl

No upravo je Melonijina stranka, Braća Italije, tu poruku pretvorila u pravi spektakl. Svakog prosinca organizira politički festival s božićnom tematikom, uz Djeda Mraza, klizanje na ledu i golemo božićno drvce osvijetljeno bojama talijanske trobojnice.

Događaj imena Atreyu – prema liku iz fantastičnog filma Beskrajna priča – nekoć se skromno održavao krajem ljeta. Danas se odvija na prestižnoj lokaciji rimskog dvorca Castel Sant’Angelo, privlačeći obitelji, turiste i politički znatiželjne posjetitelje. Braća Italije poručila su putem svog WhatsApp kanala da je festival bio „uspjeh bez presedana. Rekordni brojevi, stvarno sudjelovanje i zajednica koja raste iz godine u godinu, pokazujući kako je postala snažna“.

Daniel, 26-godišnji turist s Mallorce, koji nije želio otkriti prezime kako ga se ne bi povezivalo s krajnje desničarskim skupom, ispričao je da su on i prijatelj ušli na festival privučeni svjetlima i glazbom. „Tek smo kasnije shvatili da se radi o politici“, rekao je uz smijeh.

Kulturno, a ne vjersko kršćanstvo

Za stranačke dužnosnike simbolika je jasna. „Za nas tradicije predstavljaju naše korijene – tko smo, tko smo bili i povijest koja nas je oblikovala“, rekla je Marta Schifone, zastupnica Braće Italije. „Te korijene treba slaviti i, bez ikakve sumnje, braniti.“

Takva poruka nailazi na plodno tlo i među mlađim pristašama. Alessandro Meriggi, student i čelnik Azione Universitaria, omladinskog krila stranke, smatra da je Italija utemeljena na posebnim vrijednostima koje bi i novopridošli trebali poštovati. „U zemlji poput Italije ne možete tražiti od škola da uklone raspelo“, rekao je. „Ono predstavlja naše vrijednosti.“

No sama religija pritom često ostaje u drugom planu. Mnogi političari koji predvode ove kampanje nisu osobito pobožni, a tek manji dio njihovih birača redovito prakticira vjeru. Ključno je, ističu analitičari, kršćanstvo kao kulturni pojam – civilizacijska oznaka koja povlači granicu između „nas“ i „njih“.

„Tijekom 1980-ih i 1990-ih radikalna desnica uglavnom je držala distancu prema Crkvi“, kaže Daniele Albertazzi, profesor na Sveučilištu u Surreyu koji se bavi istraživanjem populizma. „To se promijenilo između 2010. i 2015., nakon islamističkih terorističkih napada u Europi, koji su predstavljeni kao sukob civilizacija. Kršćanstvo je tada postalo kulturni marker, način da se prikažu kao branitelji tradicionalne obitelji, običaja i identiteta.“

Prema Albertazziju, organizacija božićnog festivala vrlo je „inteligentan“ potez Melonijine stranke. „Pokušali su preokrenuti stigmu svoje krajnje desne prošlosti i predstaviti se kao moderna, široka konzervativna stranka. To je dio šireg procesa prepakiranja.“

Sukob oko riječi i simbola

Takva strategija dodatno koristi nelagodu ljevice prema religiji u javnom prostoru. Progresivne stranke i institucije, uključujući Europsku uniju, posljednjih su godina nastojale naglasiti uključivost korištenjem neutralnih izraza poput „blagdanskog razdoblja“. Za krajnju desnicu to je postalo simbol kulturnog povlačenja, pa i – kako tvrde – samoprezira.

U Italiji su ove godine Liga i Braća Italije napali nekoliko škola koje su iz božićnih pjesama uklonile vjerske reference. U Genovi su desne stranke optužile lijevo orijentiranu gradonačelnicu da je zadala „šamar tradiciji“ nakon što je odlučila da u svojim uredima neće izložiti jaslice.

„Nije nam neugodno reći ‘Sretan Božić’“, rekao je Lucio Malan, senator Braće Italije, na Melonijinu festivalu. „Oduvijek sam zagovarao vjersku slobodu i znam da nisu svi kršćani. Ali Božić je blagdan do kojeg je ljudima najviše stalo. Ne smijemo zaboraviti njegovo podrijetlo.“

Prisvajanje Božića

Ironično, upozoravaju kritičari, mnoge božićne tradicije relativno su novog datuma, oblikovane podjednako trgovinom koliko i religijom. Unatoč tome, Božić ostaje politički iznimno moćan upravo zato što je snažno emotivan – vezan uz obiteljske rituale, uspomene iz djetinjstva i lokalni identitet.

Za Melonijinu vladu prisvajanje Božića uklapa se u širi projekt preuzimanja kontrole nad kulturnim institucijama, od javne televizije do muzeja i opere, nakon onoga što smatraju desetljećima lijeve dominacije. Narativ krajnje desnice kao branitelja Božića pritom predstavlja ozbiljan izazov za mainstream stranke, koje se teško snalaze u pronalaženju uvjerljive obrane sekularizma.

Nigdje to nije vidljivije nego na samom božićnom festivalu Braće Italije. Dok sumrak pada nad Castel Sant’Angelom, obitelji klize uz zvukove božićnog popa, djeca poziraju s Djedom Mrazom, a turisti ulaze privučeni svjetlima i glazbom, a ne ideologijom. Politika je prisutna, ali ublažena – zapakirana u nostalgiju, tradiciju i blagdansko veselje.