ZAŠTIĆENA VRSTA

Kad diplomatski imunitet postane dozvola za ropstvo

19.11.2011 u 07:20

Bionic
Reading

Radila je do kasno navečer za bijednu plaću, izložena konstantnom zlostavljanju, ali unatoč očitim dokazima, u slučaj indonežanske domaćice u saudijskom veleposlanstvu u Berlinu tamošnji sud ništa nije mogao poduzeti zahvaljujući diplomatskom statusu njezina mučitelja

Sueddeutsche Zeitung u opsežnoj analizi pita se je li konačno došlo vrijeme da se promijeni dugogodišnja praksa diplomatskog imuniteta.

Indonežanka u diplomatskoj rezidenciji saudijskih poslodavaca spavala je na podu i zimi i ljeti. Za pokrivač su joj dali samo jednu plahtu. Na koljenima je bila prisiljena vezivati vezice na cipelama djeci svojih gospodara koji su već dosegli tinejdžerske godine. Novinar Sueddeutsche Zeitunga zaključuje da su ljudi opsjednuti komforom i razljute se ako ne dobiju ono što misle da im pripada. A ako se djeca robovlasnika uznemire, situacija za roba može postati vrlo opasna. Mogu mu razbiti bocu o glavu, a onda će se morati sagnuti na koljena i pokupiti krhotine s poda.

Autori teksta Indonežanku su nazvali Dewi Ratnasari, kako bi joj zaštitili identitet; kažu da sve skupa izgleda kao da se dogodilo u nekom drugom vremenu, ali nije. Sve se odigralo u Berlinu 21. stoljeća i riječ je samo o jednome od brojnih slučajeva u kojima diplomati zloupotrebljavaju diplomatski imunitet tretirajući poslugu kao krpe, plaćaju ih bijedno, zlostavljaju pa čak i siluju bez da snose ikakve posljedice za svoje postupke.

Berlinski sud za radne sporove odnio je žalbu indonezijske domaćice koja je morala i platiti troškove suđenja. Na sudu nema mjesta za sentimente, a zakon je jasan; tužena strana ima diplomatski imunitet i protiv njega se ne može postupati. Namjera njemačkog instituta za ljudska prava koji zastupa Dewi Ratnasari pred sudom je pokušati podići slučaj na višu instancu kako bi se postavilo pitanje može li diplomatu biti suđeno u slučaju kršenja ljudskih prava.

Ratnasari nikad nije bila plaćena za svoj posao dok je radila u domu saudijskog diplomata i ne samo da je radila do kasno navečer, nego također nikad nije bila na odmoru. Obitelj koju je služila zvala ju je 'nila' što je arapska riječ za 'govno', a čak je i djeci bilo dopušteno udarati je. Saudijski diplomat odbacio je optužbe odgovorivši sudu da ju je primjereno plaćao i dobro tretirao, ali je iskazao volju da radnicu obešteti sa 6.000 eura. Prije nego što je slučaj riješen pred sudom, saudijski diplomat napustio je Njemačku.

Ovoga tjedna okružni Upravni sud prihvatio je žalbu na prvu odluku suda u ovom slučaju zaključivši da su Ratnasarine optužbe utemeljene, ali i da ne može ništa učiniti po njima. Sud ne može, napisali su u odluci, prihvatiti tužbu protiv člana diplomatskog kora. Stotine godina diplomati uživaju imunitet i o njemu nema rasprave, zaključio je njemački sudac jer je nužan kako bi se ostvarili kontakti među zemljama u slučaju rata. Zbog toga se protiv diplomata ne može postupati u individualnim slučajevima.

Nivedita Prasad zna mnogo o slučajevima kada se žrtva na sudu sudari s diplomatskim imunitetom zlostavljača. Ova sociologinja vodi centar Ban Ying u Berlinu, koji je savjetovalište za žrtve prisilne prostitucije i trgovine ljudima.
Oni su upoznati s brojnim slučajevima u kojima su diplomati kršili ljudska prava zaposlenika. U posljednjem takvom zabilježenom turski diplomat njemačkom je zaposleniku e-mailom odlučio smanjiti mjesečnu zaradu na 350 eura iako je u Njemačkoj zajamčena donja granica za domaćeg radnika 750 eura.

Ozbiljniji je slučaj kada se radnik požalio da je u veleposlanstvu Bangladešaudaren stolicom u glavu. Policija je odbila istražiti slučaj. Filipinka je navodno silovana nekoliko mjeseci i kada je poslodavac primijetio da je zatrudnjela, izbacio ju je na ulicu. Tužba za očinstvo zapela je u slijepoj ulici. I nisu samo muškarci ti koje se optužuje za zlostavljanje. Drugu Filipinku poslodavka, diplomatkinja, zatražila je da je otprati kući u zemlju odakle dolazi. Kada su stigli, oduzela joj je putovnicu i rekla da će za nju ubuduće tražiti od njezinih roditelja 100 eura mjesečno.

U drugom slučaju diplomatkinja je udarila svoju kćer kablom. Prema medicinskim podacima do kojih su došli i njemačke udruge za ljudska prava, djevojka je zaradila doživotan ožiljak. Ne treba ni reći da njemačke vlasti nisu mogle pokrenuti nikakav postupak protiv počiniteljice. Prasad navodi da relativno malo diplomata krši zakon, ali su svjesni da i ako se nešto dogodi njima neće biti ništa.

Također mnogi diplomati krše prometna pravila. Neke od njih hvatala je policija dok su pijani vozili, ali unatoč nesrećama i ozljedama koje su izazvali, nisu trpjeli nikakve posljedice zbog toga. Tijekom 2010. godine napisano je preko 15 tisuća kazni u prometu protiv diplomata, a trend je u porastu. Savezna država Berlin nije vidjela ni novčića od 157 tisuća eura kazni koje su trebale biti plaćene.

'Riječ je o strukturnom problemu', kaže Petra Follmar-Otto iz Njemačkog instituta za ljudska prava i organizacije koja napada zakon koji ih onemogućava da obrane prava žrtava. Za Dewi Ratnasari, Institut je tražio 70 tisuća odštete kao kompenzaciju za neplaćeni rad i štetu za bol koju je pretrpjela. Nju nije briga. Odselila se natrag doma u svoje selo u Indoneziji i radije ne priča o onome što se tiče Njemačke. Važno joj je jedino to da se izvukla iz ralja okrutnog saudijskog zlostavljača.