Danas, međutim, sve više analitičara upozorava da je taj 'razgovor' u opasnosti da se izgubi. Globalni trendovi pokazuju da se svijest o važnosti diplomatskih kanala smanjuje, dok se povećava ulaganje u vojnu moć, što bi moglo imati dalekosežne posljedice.

Slabljenje diplomatskih mreža

Andrew Mitchell, bivši britanski ministar, izražava zabrinutost zbog opadanja važnosti diplomacije i međunarodne pomoći, dok države ubrzano povećavaju vojne proračune.

Godina 2024. donijela je najveći porast globalne vojne potrošnje u posljednjih nekoliko desetljeća, a istovremeno se smanjuje međunarodna pomoć. Prema izvješću Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), pomoć bogatih zemalja opala je za 9%, a očekuju se daljnji rezovi od čak 17% u 2025. godini. Slične su tendencije prisutne i u diplomatskim krugovima, gdje se smanjuje broj zaposlenih u veleposlanstvima i ministarstvima vanjskih poslova, piše Politico.

Taj pad u diplomaciji i međunarodnoj pomoći može imati ozbiljne posljedice, jer države poput Rusije, Kine i Turske već preuzimaju ulogu u proširivanju svog utjecaja, osobito u Africi i Aziji. Time se stvara prostor za konkurenciju u odnosima koje su Zapad i Europa godinama gradili, a posljedice toga mogu dovesti do destabilizacije tih regija i narušavanja sigurnosti u globalnim okvirima.

Prekomjerni fokus na vojnu moć

Porast vojnog ulaganja jasno je vidljiv u cijelom svijetu. Sjedinjene Države i Kina prednjače u povećanju svojih vojnih proračuna, a Rusija je 2024. godine povećala vojnu potrošnju za čak 38%. U Europi, posebno zbog straha od ruskih prijetnji, vojne investicije porasle su za 17%, a očekuje se da će u narednim godinama nastaviti rasti. Države poput Švedske i Francuske povećavaju svoje vojne proračune, dok istovremeno smanjuju sredstva za razvojnu pomoć.

NATO, pod pritiskom američkog predsjednika Donalda Trumpa, postavlja cilj da do 2035. godine ulaže 5% bruto domaćeg proizvoda u obranu. Iako neki političari i analitičari ističu da je snažna vojska važna za nacionalnu sigurnost, postoji i zabrinutost da će takva utrka u naoružanju samo povećati napetosti u međunarodnim odnosima, pogotovo ako se u obzir uzmu agresivne politike velikih konkurentskih država.

Diplomacija kao "mekana" moć

Greg Kennedy, profesor strateške vanjske politike na King's Collegeu, ističe da "oružje ne ubija, već vlade". Prema njegovim riječima, iako vojna moć može služiti kao preventivna mjera protiv potencijalnih napada, razvojne strategije i diplomacija igraju ključnu ulogu u održavanju stabilnosti. U idealnom slučaju, vojna moć i "meka moć" poput diplomatskih i razvojnih mreža trebaju ići ruku pod ruku, no u današnjim geopolitičkim okolnostima, kada se proračuni smanjuju, mnoge države su prisiljene birati između obrane i pomoći.

U Europi, posebno u Ujedinjenom Kraljevstvu pod vodstvom Keira Starmera, postavljen je cilj povećanja vojne potrošnje, ali to dolazi uz cijenu smanjenja proračuna za vanjsku pomoć. Također, odluka o smanjenju međunarodne pomoći u Ujedinjenom Kraljevstvu izazvala je političke polemike, jer mnogi smatraju da će smanjenje pomoći najugroženijim zemljama dovesti do većih humanitarnih kriza i destabilizacije.

Posljedice za globalnu sigurnost

Ovaj skretanje prema vojnoj potrošnji umjesto diplomaciji može imati dugoročne negativne posljedice. Smanjenje vanjske pomoći i diplomatskih resursa smanjuje sposobnost država da spriječe sukobe prije nego što izbiju. Zemlje koje smanjuju diplomatske kapacitete i vanjsku pomoć riskiraju dugoročne političke posljedice. "Zemlje pamte tko je ostao, a tko otišao", upozorava Cyprien Fabre, specijalist za politiku na OECD-u.

S obzirom na to da vojne i političke proračune i dalje dominiraju u industrijaliziranim državama, pojavljuje se pitanje: mogu li diplomacija i pomoć preživjeti u globalnom okruženju koje postaje sve militariziranije? Ako se trend smanjenja diplomatskih kapaciteta nastavi, to bi moglo dovesti do eskalacije sukoba i povećane nesigurnosti na globalnoj sceni.