Dan stradanja i hrabrosti utemeljen je rezolucijom izraelskog parlamenta Kneseta 12. travnja 1951. na prijedlog izraelske vlade premijera Davida Ben Guriona. Kneset je novim zakonom od ožujka 1959. odredio da se sjećanje na žrtve Holokausta i ustanka u Varšavi obilježava kao izraelski nacionalni praznik.

 
Početkom 1960-ih godina Jom Hašoa se u Izraelu počeo obilježavati zvukom sirene kojom se zaustavlja promet i sve druge aktivnosti te se dvjema minutama šutnje odaje počast žrtvama. Sirena se oglašava dva puta, u predvečerje nakon zalaska sunca i ponovo sljedećega dana u 11 sati. Toga dana svi su radijski i televizijski programi posvećeni sudbini Židova za vrijeme Drugoga svjetskoga rata uključujući i razgovore s preživjelima. U sinagogama se održavaju molitve i pale se svijeće u znak sjećanja na stradale u Holokaustu.