NA BIRALIŠTA JOŠ NAJMANJE 5 PUTA

Jednogodišnje zatišje pred izbornu buru

Glasačke kutije izbori biralište glasovanje

Glasačke kutije izbori biralište glasovanje

Izvor: Cropix / Autor: CROPIX /

Niti jedna hrvatska vlada nakon osamostaljenja zemlje nije u svom mandatu imala toliko izbornih provjera koliko će ih imati aktualna vlada u sljedeće tri godine. Do kraja 2014. hrvatski će se birači izjašnjavati najmanje pet puta...

U samo dva mjeseca hrvatski su se birači neposredno izjašnjavali o dva ključna politička pitanja. Prvo su 4. prosinca 2011. izabrali novi saziv Hrvatskog sabora, a zatim 22. siječnja 2012. odlučili o članstvu Republike Hrvatske u Europskoj uniji. Oba su ishoda manje-više očekivana, što se unaprijed teško može reći za ishode niza neposrednih izjašnjavanja koja hrvatske birače tek čekaju sljedećih nekoliko godina. Sukladno Ustavu RH i zakonima od proljeća 2013. do kraja 2014. hrvatski će birači svakih nekoliko mjeseci izlaziti na birališta. Nakon upravo održanog referenduma prvi sljedeći put na kojem će domaći birači odlučivati o tijelima vlasti bit će lokalni izbori 19. svibnja 2013. Iste se godine moraju održati i izbori za zastupnike Republike Hrvatske u Europski parlament s obzirom da Hrvatska 1. srpnja 2013. postaje punopravnom članicom Europske unije. Europski izbori ponovit će se u lipnju 2014. kada će o novom sazivu Europskog parlamenta istodobno odlučivati sve zemlje članice, tako i Hrvatska.

Krajem prosinca 2014. odnosno početkom siječnja 2015. održat će se i izbori za predsjednika Republike Hrvatske. Uključujući netom završeni referendum, to znači da će se hrvatski birači u mandatu aktualne vlade, ne bude li prijevremenih parlamentarnih izbora, najmanje pet puta naći na biralištima, od toga jednom na državnom referendumu, a četiri puta na izborima za različite institucije i razine vlasti. Takva frekvencija izlazaka na biračka mjesta dosad nije zabilježena u mandatu niti jedne vlade otkako se od 1990. provode demokratski izbori.

Ako su izbori najbolja anketa popularnosti aktualnih političara i njihovih politika, onda koalicijska vlada SDP-a, HNS-a, HSU-a i IDS-a doista ne mora učestalo naručivati ankete o svojim potezima. Imat će ih besplatno. Ili preskupo, kako se uzme. Dosadašnje vlade nisu bile u takvoj poziciji jer su im se mandati preklapali uglavnom s lokalnim i predsjedničkim izborima. Primjerice, nakon pobjede stranaka 'šestorke' 3. siječnja 2000. početak rada vlade Ivice Račana poklopio se s predsjedničkim izborima na kojima je pobijedio Stjepan Mesić, da bi u proljeće 2001. bili održani lokalni izbori. Nakon pobjeda na parlamentarnim izborima 2003. i 2007. HDZ-ove su koalicijske vlade također u svom mandatu imale lokalne i predsjedničke izbore. Unatoč pokušajima nakon osamostaljenja zemlje sve do ove godine nije održan niti jedan državni referendum, a tek će dogodine hrvatski birači imati prigodu odlučivati o svojim europarlamentarcima.

Iako će se sljedećih nekoliko godina održati različiti izbori na kojima se neće odlučivati o sastavu parlamenta, pa tako ni o odnosima snaga koji dovode do formiranja ili preslagivanja vlade, neposredna izjašnjavanja birača na lokalnim, europskim i predsjedničkim izborima pokazat će na najjasniji način koje političke opcije i njihovi nositelji uživaju trenutačno povjerenje. U izbornoj praksi različitih zemalja izbori za neko drugo tijelo vlasti uvijek govore i o odnosu birača prema najvažnijim političkim institucijama. Tako su u SAD-u koji ima predsjednički sustav vlasti osobito važni izbori za Predstavnički dom i trećinu Senata koji se održavaju točno dvije godine nakon predsjedničkih. Ovi 'midterm elections' ili izbori u sredini mandata odličan su pokazatelj odnosa američkih birača prema aktualnom predsjedniku SAD-a koji u slučaju pobjede vlastite stranke nastavlja dalje sa svojom politikom ili je u slučaju poraza hitno mora korigirati kako je to učinio Bill Clinton na sredini svog prvog mandata. U parlamentarnim sustavima vlasti nije pak rijetkost da čelni čovjek vlade ponudi ostavku doživi li njegova stranka ili koalicija poraz na lokalnim izborima. To je, naprimjer, učinio talijanski premijer Massimo D'Alema nakon izbora 2000.

U Hrvatskoj praksa bilježi posve drukčije slučajeve. Čak i nakon poraza na parlamentarnim izborima niz je stranačkih čelnika ostajao na svojim mjestima. Pobijedi li bivša premijerka Jadranka Kosor na HDZ-ovim unutarstranačkim izborima ovog proljeća, na sljedećim ćemo izborima za Hrvatski sabor imati reprizu s prethodnih izbora. Nakon poraza na općim izborima u novom pokušaju pobjeđuju rijetki. Richard Nixon pritom nije ni uzor ni zahvalan primjer. Ali uzor mogu biti inozemni političari koji su kao šefovi vlada ili država na pravi način iščitavali poruke birača s izbora za neku drugu instituciju ili razinu vlasti.

Te su poruke, osim onima na vlasti, izuzetno bitne i za oporbene političke stranke i opcije kao putokaz za izbore koji su u nekoj zemlji prvorazredni tj. u hijerarhiji izbora zauzimaju prvo mjesto. Glede političkog i društvenog značaja te svojih procesnih i sadržajnih karakteristika to su u Hrvatskoj i nizu zemalja (Njemačka, Velika Britanija, Poljska...) parlamentarni izbori, kao što su u SAD-u, Francuskoj i Rusiji to predsjednički izbori. S obzirom da do redovitih parlamentarnih izbora ima pune četiri godine, svi će ostali izbori unutar tog razdoblja imati neprocjenjivu važnost za aktere domaće politike. U slučaju podrške potezima nove vlade lokalni izbori mogu dati dobrodošlu sinergiju dviju razina vlasti. Baš kao što u slučaju nezadovoljstva birača aktualnom vlašću koja će želi li djelovati učinkovito morati vući i nepopularne poteze, lokalni izbori mogu otežati njezin legitimitet. Stoga bi novoj vlasti najviše odgovarali što skoriji lokalni izbori kao 'izbori u medenom mjesecu' da joj se ne dogodi isto što i koalicijskoj vladi 2001. te HDZ-ovoj 2009: lokalni uvod u nacionalni poraz.

Još će jasnije rezultate dati europski izbori 2013. i 2014. na kojima će Hrvatska biti jedna izborna jedinica, a njihov ishod, čak i uz loš odaziv birača, najbolja moguća anketa o trenutačnoj popularnosti vladajućih. Naposljetku, i državni referendum mogao bi se pretvoriti u testiranje podrške vladajućoj koaliciji nađe li se u rukama politički iole pismenijih, posebice jer za njegov uspjeh, prema Ustavu, više ne treba posebna većina izašlih na birališta. Zato bi se neke današnje pobjede sutra lako mogle pretvoriti u poraze. I obrnuto. Sve ovisi o tome tko će kako izvršavati svoj plan. Zasad se čini da su na izborima i referendumu najkonkretniji plan imali i ostvarili birači. Imat će ga ponovno.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi