Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika (SDLSN) upozorio je u ponedjeljak da nedavni tragični događaj u Zatvoru u Zagrebu još jednom podsjeća na zahtjevnost i odgovornost rada u takvom sustavu u kojem se, ističu, godinama ne rješava problem manjka zaposlenih te mu trebaju ljudi i trajna rješenja
Službeni podaci to potvrđuju. Za 2024. godinu bilo je popunjeno 2603 od 3558 sistematiziranih radnih mjesta, a za 2025. oko 75 posto, priopćio je SDLSN, nakon nedavnog slučaja samoubojstva zatvorenika, osumnjičenog za ubojstvo supruge u Slatini.
S druge strane, kažu sindikalci, Zatvor u Zagrebu izrazito je prenapučen, što je 2025. utvrdila i Pučka pravobraniteljica, te se dulje vrijeme oslanja na ispomoći pravosudnih policajaca iz drugih kaznenih tijela i dodatni rad postojećih zaposlenika, što bi trebalo biti samo privremeno rješenje. Manjak se ne odnosi samo na pravosudnu policiju jer sustavu trebaju i zdravstveni radnici, službenici tretmana, psiholozi, socijalni radnici, strukovni učitelji te administrativno i tehničko osoblje, dodali su.
Sindikat poručuje da zaposlenici nisu uzrok problema, nego razlog zbog kojeg sustav unatoč svemu funkcionira te da se od zaposlenika ne može očekivati da trajno nadoknađuju strukturni manjak ljudi.
vezane vijesti
Ima li sustav dovoljno ljudi?
Navode također kako ne prejudiciraju okolnosti događaja u Zatvoru u Zagrebu, no tim povodom dodatno naglašavaju potrebu da se ozbiljno razmotri ima li sustav dovoljno ljudi i uvjeta za sigurno i kvalitetno obavljanje svih poslova.
Posebice ih zabrinjava što Uprava za zatvorski sustav i probaciju više godina nema trajno imenovanog ravnatelja iako je, kažu, u sustavu s takvom razinom odgovornosti opravdano očekivati stabilno i trajno upravljanje.
Sindikat od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za zatvorski sustav i probaciju i Vlade očekuje konkretan plan te ističe da je potrebno jasno utvrditi stvarne potrebe prema opsegu poslova, a ne samo prema nominalnim kapacitetima, te donijeti mjere za zapošljavanje i zadržavanje ljudi, uz primjereno vrednovanje poslova i organizaciju rada koja se neće trajno oslanjati na prekovremeni rad.
"Cilj nije traženje krivca, nego rješavanje problema koji je svima poznat. Sada je potrebno dogovoriti kako će se taj problem riješiti, tko će provesti potrebne mjere i u kojim rokovima”, poručili su.
