Doc. dr. sc. Ivan Fistonić, docent Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i član Savjetodavnog odbora Europskog društva za menopauzu i andropauzu, reagira na veliko istraživanje objavljeno u medicinskom časopisu Lancet
Rizik od raka dojke zbog upotrebe nadomjesne hormonske terapije (MHT) dvostruko je veći nego što se prije mislilo, pokazalo je veliko istraživanje objavljeno u medicinskom časopisu Lancet. Istraživanje je potvrdilo da je hormonska terapija izravni uzrok raka. Ta se vijest proširila medijima, a objavio ju je i tportal 30. kolovoza.
vezane vijesti
Pojašnjenje istraživanja koje je uznemirilo javnost donosi doc. dr. sc. Ivan Fistonić, docent Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, član Savjetodavnog odbora Europskog društva za menopauzu i andropauzu (EMAS) i član Upravnog odbora Hrvatskog društva za menopauzu Hrvatskog liječničkog zbora.
Opasnosti nekontroliranog umnožavanja objave
Nažalost, nekontrolirano umnožavanje Lancetove objave nosi mnoge opasnosti za žene koje će potaknute bombastičnim naslovima odustati od korištenja MHT-a i tako umanjiti nezamjenjivu dobrobit koju donosi u prevenciji nastanka često letalnih kroničnih bolesti tipičnih za nedostatak estrogena u postmenopauzi (srčano-žilni incidenti, rak debelog crijeva, prijelomi kostiju zbog osteoporoze), ističe Fistonić.
Na objavu su članka promptno reagirali stručnjaci menopauzalne medicine okupljeni u vodećim svjetskim društvima koja se bave tom tematikom: Međunarodno, Europsko i Sjevernoameričko-društvo za menopauzu. Zamjerke su brojne. Ključna je ta da najveći broj analiziranih podataka datira iz razdoblja u kojem su se koristile potpuno drugačije formulacije i doze od onih koje se daju danas pa zaključci eventualno odražavaju sliku rizika iz devedesetih i ranih dvijetisućitih godina.
Lancetova studija, nažalost, ne obrađuje rizike za rak dojke koji bi proistekli iz suvremenih formulacija hormonskog liječenja u postmenopauzi, kaže Fistonić. Uz to, apsolutni rizici su niski, tek nekoliko slučajeva više na 10.000 godina provedenih u postmenopauzi. U kalkulaciju nisu uneseni ni rezultati velike novije francuske E3N studije koja je pokazala da europski sustav propisivanja, formulacija i individualnosti u pristupu nosi značajno manji rizik za rak dojke no formulacije koje se koriste u SAD-u.
rezultati istraživanja
Što zapravo piše u Lancetovoj studiji
Autori su analizirali povezanost hormonskog liječenja u menopauzi (MHT) i rizik za pobol od raka dojke. Obradili su podatke iz 58 studija koje su objavljene u periodu od 1992. do siječnja 2018. godine, a ključni parametri za procjenu bili su dob u kojoj je započeta hormonska terapija, vrsta terapije, trajanje liječenja i vrijeme proteklo od njenog završetka.
Od 108.647 žena koje su oboljele od raka dojke 55.575 ih je koristilo MHT, a to je 51 posto ukupne populacije, odnosno, jednostavnom interpretacijom, samo dva posto viši rizik od onih koje je nisu koristile. Rezultati su pokazali da je rizik povišen za sve vrste formulacija osim za vaginalni estrogen, viši je za kombinirane preparate nego sam estrogen te izraženiji u onih koje su duže uzimale hormone ili je prošlo manje vremena od prestanka korištenja.
Potrebno je naglasiti da statistička znakovitost ne odražava uvijek kliničku realnost. Naime, rak dojke uz hormonsko liječenje tek je na sedmom mjestu rizika, a značajno je viša smrtnost od ranije navedenih kroničnih bolesti za one koje ne uzimaju hormonsku terapiju. Uz to, studija iz Lanceta govori o riziku za pojavnost, a ne smrtnost od raka dojke, koja je zapravo značajno niža u korisnica hormonskog liječenja. Razlog je jednostavan - one žene koje uzimaju MHT značajno se češće kontroliraju, pa ako se rak dojke i pojavi, faza je rana, a liječenje jednostavnije i učinkovitije.
O čemu ovisi rak dojke u menopauzi
S druge strane, velik je doprinos Lancetove studije to da ponovno donosi dokaze o visokom riziku za rak dojke u adipoznih žena, zaključke koji su sukladni svim suvremenim dokazima i razmišljanjima, piše Fistonić.
Zaključci se nameću sami - smanjenje pojavnosti raka dojke u postmenopauzi najviše ovisi o kontroli tjelesne težine, rizik za kronične bolesti s letalnim ishodom (srčani i moždani udar, prijelomi kostiju zbog osteoporoze) daleko je viši u onih koje ne koriste hormonsko liječenje od onog za rak dojke u korisnica, a uz to kontrola valova vrućine, što donosi hormonsko liječenje, značajno usmjerava kazaljku odluke prema dobrobiti no riziku, odnosno individualiziranom hormonskom liječenju u kontroliranim uvjetima, zaključuje Fistonić.
