Već se mjesecima navodi da je predsjednik François Hollande najnepopularniji predsjednik Pete Republike. Prema posljednjoj anketi objavljenoj prošlog tjedna u časopisu Le Point, predsjednik iz redova socijalista bilježi tek 21 posto podrške. U međuvremenu, negativan je stav o Hollandeu porastao sa 71 na 75 posto što bi imalo značiti da točno tri četvrtine Francuza ne podržavaju njegovu politiku
Slična sudbina zadesila je i premijera Jean-Marca Ayraulta čija je popularnost pala također na mizernih 21 posto čime je oborio negativan rekord nekadašnjeg premijera Alaina Juppéa još iz 1996. sa 22 posto podrške.
U situaciji u kojoj vladajuća lijeva koalicija kronično pati od manjka podrške, može se logično očekivati rast desne opozicije. No iako François Fillon iz UMP-a bilježi optimističniji rezultat od 38 posto podrške, najveći rast od čak četiri posto zamijećen je kod trenutačno neaktivnog političara Nicolasa Sarkozyja. Nakon poraza na prošlogodišnjim predsjedničkim izborima, sve je više indicija za to da se Sarkozy naveliko priprema za novu utrku na predsjedničkim izborima 2017. Scenarij povratka olakšava mu i kriza vodstva u njegovoj stranci UMP i rekordno loš rejting socijalista.
Deziluzija francuskih birača najviše se pak dala osjetiti u anketama za nadolazeće europske izbore 2014. koju je proveo tjednik Nouvel Observateur. Tu je najveću simpatiju osvojila krajnje desna stranka Nacionalne fronte sa 24 posto pretekavši tako i socijaliste i konzervativce. Među temama koje se ispituju među građanima, najviše briga Francuzima zadaje nezaposlenost, a tek potom na red dolaze porezi, socijalna zaštita i imigracija, tema tako draga krajnjoj desnici.
Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj objavila je u svom godišnjem izvještaju da bi nezaposlenost u Francuskoj mogla značajnije pasti tek iza 2015. Naime, Hollande je ekonomski rast smjestio visoko na listi prioriteta, no prema procjenama ekonomista, sljedeće bi godine nezaposlenost mogla narasti za 10,8 posto (s 10,6 ove godine). Nadalje, rast BDP-a mogao bi ove godine iznositi simboličkih 0,2 posto, a sljedeće godine jedan posto.
Organizacija je u svom izvješću upozorila na ono što se već mjesecima ponavlja, a to je da su 'potrebne strukturne reforme da se ojača konkurentnost Francuske', a pozdravila je rezove u javnoj potrošnji. Pad konkurentnosti ne upućuje samo na izvoz francuskih proizvoda, već na njezin 'kapacitet proizvodnje i potencijal rasta'.
Europska komisija krajem prošloga tjedna odobrila je proračun Francuske za 2014. (u okviru poštivanja europskih mjera o održavanju proračunskog deficita ispod tri posto), no uz nekoliko bitnih zamjerki. Naime, Francuska je dobila dvije dodatne godine za smanjenje deficita, no i dalje nije posve održala zadana obećanja. Konkretno, Komisija smatra da je reforma mirovina nedovoljna te da se nije dovoljno omogućio ulaz konkurenciji u domeni javnog transporta. Iako priznaje Francuskoj da je započela s reformama, upozorava da u slučaju nenadanog pada BDP-a, vlada jednostavno nema manevarskog prostora.
Naime, druga ekonomija eurozone zabilježila je ovoga ljeta značajno usporavanja rasta (pad BDP-a od 0,1 posto u trećem tromjesečju) što je imalo direktnog učinka na čitavu eurozonu koja je u istom razdoblju imala tek simboličan rast od 0,1 posto.
Kada se faktorima kao što su nepovjerenje vladajućima i mršave prognoze za ekonomski rast dodaju vijesti da je agencija Standard & Poor's snizila rejting Francuske s AA+ na AA, da je proizvodnja u stalnom padu (zatvaranje pogona u automobilskoj industriji), da je socijalni sustav (istina, izdašniji nego u ostatku Europu) na rubu održivosti, jasno je da Francuska ima sve kraći rok za učinkovito mobiliziranje svojih resursa.
