Kanalizacija curi, kamen se osipa, a stotine kilometara visokonaponskih kabela nagurane su uz parne cijevi u podzemnim hodnicima. Stručnjaci upozoravaju da je palača u stanju kontroliranog propadanja, pa britanski parlamentarci moraju odlučiti hoće li odobriti jedan od najsloženijih restauratorskih projekata u modernoj povijesti ili dopustiti da se nacionalni simbol nastavi raspadati, piše theb1m.com.

U skučenom labirintu ispod Središnjeg predvorja nalazi se u više od 150 godina uvođenih slojeva infrastrukture. Kompleksom prolazi više od 400 kilometara kabela, dovoljno da se protegnu od Londona do Pariza, te su novi sustavi desetljećima postavljani preko zastarjelih viktorijanskih i poslijeratnih instalacija jer ih je iz povijesne građevine bilo previše složeno ukloniti.

Direktor projektiranja i inženjerstva Andy Piper kaže da se ispod predvorja nalaze visokonaponski vodovi te plinske, toplinske, rashladne i odvodne instalacije koje nisu temeljito obnovljene još od 1950-ih. Viktorijanske parne cijevi prolaze neposredno uz suvremene rashladne kanale dok su tuneli toliko pretrpani da za ugradnju učinkovitijih sustava više nema mjesta.

Ekipe za održavanje mjesečno izlaze na više od 2900 hitnih intervencija, 70 posto više nego prije nekoliko godina, s problemima od nestanaka struje do kvarova kanalizacijskog sustava iz 1888. godine. Samo na održavanje funkcionalnosti zgrade porezni obveznici izdvajaju 1,5 milijuna funti tjedno.

Najveća opasnost je požar

Posebnu prijetnju predstavlja spoj velike količine povijesne drvene građe i dotrajalih električnih instalacija, a u posljednjih deset godina u kompleksu je zabilježeno 36 požara.

Lord Roe, bivši čelnik londonskih vatrogasaca koji je vodio intervenciju tijekom katastrofe u Grenfell Toweru, upozorava da je ova palača najsloženija povijesna građevina u Britaniji s najvećim požarnim opterećenjem i velikim brojem ljudi koji njome svakodnevno prolaze.

Zgrada je pet do šest puta veća od pariške katedrale Notre-Dame te je prepuna nezamjenjivih umjetnina i arhitektonskih obilježja, a iza drvenih oplata koje vide posjetitelji kriju se stari gumirani vodovi. Cjelodnevne protupožarne ophodnje i suvremeni alarmi zasad štite ljude, ali stručnjaci upozoravaju da takve privremene mjere nisu trajno rješenje.

Propada i vanjski dio palače. Mekani zlatni vapnenac iz Yorkshirea, odabran u 19. stoljeću jer se lako oblikovao u raskošne neogotičke ukrase, pokazao se izrazito osjetljivim na londonsko vrijeme i onečišćenje. U deset godina zabilježeno je tako 19 slučajeva otpadanja kamenih dijelova, a kako kompleksom godišnje prolazi više od milijun turista, zaposlenika i parlamentaraca, osipanje pročelja predstavlja ozbiljnu opasnost.

Zastupnica liberalnih demokrata Marie Goldman ističe da nema rješenja bez troška. 'Zgrada se doslovno raspada oko nas, kamenje otpada, a kanalizacijski sadržaj pojavljuje se ondje gdje ga nikako ne bi smjelo biti. Što bi o Britaniji govorilo to kada bi se sjedište parlamenta počelo urušavati u Temzu?' istaknula je.

Obnova bi mogla potrajati šest desetljeća

Plan obnove predviđa zamjenu električnih, vodovodnih i kanalizacijskih sustava iz 19. stoljeća te uklanjanje golemih količina azbesta ugrađenog tijekom radova 1950-ih. Ugradile bi se i protupožarne pregrade, potrošnja energije smanjila za 40 posto, poboljšala pristupačnost te obnovilo više od 3800 povijesnih prozora i kameno pročelje. Oko 85 posto građevinskog proračuna bilo bi utrošeno na instalacije i konstrukcijsku sigurnost, a ne na ukrašavanje.

Izvješće objavljeno u veljači preporučuje početnu sedmogodišnju fazu, vrijednu tri milijarde funti, pa bi se do 2032. godine proveli hitni popravci, istražila skrivena konstrukcija, uklonio dostupni azbest i preciznije procijenili ukupni troškovi.

Nakon toga parlament mora izabrati između dvaju modela. Prvi podrazumijeva potpuno iseljenje i pretvaranje palače u zatvoreno gradilište dok bi se Donji dom privremeno preselio u Richmond House, a Dom lordova u Centar kraljice Elizabete II. Radovi bi trajali između 19 i 24 godine te stajali od 8,4 do 11,5 milijardi funti.

Prema drugom modelu palača bi bila podijeljena u 14 zona, a radovi bi se izvodili postupno, uz zadržavanje 70 posto kompleksa u funkciji. Takva obnova trajala bi između 38 i 61 godine, a cijena bi narasla na 11,8 do 18,7 milijardi funti.

Mnogi ne žele potpuno iseliti palaču

Potpuno iseljenje brže je, jeftinije i sigurnije, no dio parlamentaraca strahuje da bi napuštanje palače prekinulo višestoljetne tradicije te da bi nakon preseljenja nestala politička volja za povratkom. Postupna obnova je skuplja, ali se njezini troškovi mogu rasporediti kroz nekoliko desetljeća.

U vrijeme velikih izdataka za zdravstvo, obranu i javnu infrastrukturu teško je biračima opravdati milijarde za povijesnu palaču. Ipak, zagovornici obnove naglašavaju da Westminster ne pripada političarima nego javnosti. Parlament više ne odlučuje treba li trošiti, već kako: nastavak izdvajanja 1,5 milijuna funti tjedno za privremene popravke samo produljuje propadanje.