U analima povijesti Drugog svjetskog rata malo tko bi očekivao da će britanska sikh-princeza iz svrgnute kraljevske obitelji tiho pružati otpor nacističkoj Njemačkoj — i pritom otvoreno živjeti sa ženom kao partnericom, mnogo prije nego što su LGBTQ+ prava bila priznata, a kamoli prihvaćena.

Ipak, upravo to je učinila princeza Catherine Hilda Duleep Singh, piše Deutsche Welle.

Kći posljednjeg maharadže Sikhskog carstva Catherine je kročila vlastitim putem i prkosila društvenim normama. (To je carstvo nazvano po sikhizmu ili sikizmu - religiji koja se temelji na učenju gurua iz Indije koji su živjeli u 16. i 17. stoljeću)

Ostavština princeze Catherine pojavila se nedavno. Među onima koji su istinu o njenom životu iznijeli u javnost je britanski biograf Peter Bance, koji je više od dvadeset godina istraživao i pisao o obitelji Duleep Singh, te na temelju rasutih zapisa i obiteljskih dokumenata istražio neobični životni put princeze Catherine.

Bance je 2023. godine izjavio:'Ona nije radila te stvari zbog samopromocije, pa njene priče nisu zabilježene u knjigama, spisima niti bilo gdje. Njene priče su preživjele samo zahvaljujući ljudima koje je spasila. Zbog njene intervencije spašene su obitelji koje danas žive širom svijeta.'

Kraljevsko porijeklo, radikalni put

Rođena 1871. godine u Suffolku u Engleskoj, Catherine je odrasla daleko od zemlje Indije, kojom je njen otac nekada vladao.

Maharadža Duleep Singh bio je prisiljen u dobi od deset godina predati Sikhsko carstvo — i čuveni dijamant Koh-i-Noor — nakon što je Velika Britanija anektirala Pandžab. Zauzvrat je dobio mirovinu od britanske krune pod uvjetom da 'ostane poslušan britanskoj vladi'.

Kasnije se oženio Bambom Müller, ženom njemačko-etiopskog porijekla, s kojom je imao šestero djece; Catherine je bila četvrto. Obitelj je živjela u egzilu, ali pod pokroviteljstvom kraljice Viktorije, koja je ujedno bila i Catherinina krsna kuma.

Obrazovala se na koledžu Somerville u Oxfordu i zajedno sa svoje dvije sestre podržavala je borbu sufražetkinja za pravo glasa žena. No, privatni život princeze— naročito godine provedene u Njemačkoj — ostavit će poseban trag u njenom nekonvencionalnom životu.

Dom daleko od kuće

Nakon što je u tinejdžerskoj dobi izgubila oba roditelja Catherine je razvila snažnu vezu sa svojom njemačkom guvernantom Linom Schäfer. Početkom 1900-ih napustila je Englesku i s Linom se preselila u grad Kassel u Njemačkoj. Vila, u kojoj su zajedno živjele više od tri desetljeća, i danas stoji. Njihova veza, iako nikada formalno priznata, prkosila je društvenim normama tog vremena i ostala postojana sve do Linine smrti 1937. godine.

Isprva se Catherine osjećala ugodno u Njemačkoj, ali se tokom 1930-ih zemlja pretvorila u policijsku državu pod Hitlerovom vlašću.

'Biti tamnoputa i homoseksualka u Njemačkoj za vrijeme uspona Hitlera bilo je veoma opasno', kaže Peter Bance. 'Sjećam se da sam čitao jedno pismo u kojem ju njezin knjigovođa upozorava da napusti zemlju jer je na meti. Lokalni nacisti su je nadzirali, ali je ona odbila otići.'

Humanost kao misija

Kako je nacistički režim postajao sve brutalniji, Catherine je koristila svoje resurse i utjecaj da pomogne brojnim Židovima da pobjegnu od progona i započnu novi život u Velikoj Britaniji. Pisala je preporuke, nudila financijsku pomoć i osobno jamčila za imigracijske dokumente, koji su bili ključni za preživljavanje.

Jedan od najdokumentiranijih primjera odnosi se na obitelj Hornstein. Wilhelm Hornstein, židovski odvjetnik i vojnik s odlikovanjima iz Prvog svjetskog rata, uhićen je tijekom Kristalne noći 1938. i otpremljen u koncentracijski logor. Pušten je pod uvjetom da napusti Njemačku. Catherine je organizirala siguran prelazak u Englesku za njega, njegovu suprugu Ilse i njihovo dvoje djece.

U njenoj kući Colehatch House u selu Penn u Buckinghamshireu ugostila je njih i druge židovske izbjeglice. 'Mislim da je učinila mnogo za čovječanstvo. U to vrijeme događali su se brojni zločini, neki su prolazili neopaženo, a neki su bili očigledni, ali ljudi su uglavnom zatvarali oči. I ona je mogla zatvoriti oči i reći: 'To nije moj problem', ali je odlučila da to bude njen problem', kaže Bance za DW.

Bance se prisjeća kako je, nakon što je 2002. godine objavio članak o Catherine, jedan čovjek po imenu Michael Bowles ušao u njegov ured i rekao: 'Moju majku, moje stričeve i moje djedove i bake spasila je princeza Catherine u Njemačkoj. Da nije bilo nje, ja danas ne bih bio živ.'

Ispostavilo se da je Bowles unuk Ursule, jedne od kćerki obitelji Hornstein.

Vječni mir i ljubav

Catherine je umrla 1942. godine, u 71. godini života. Ni ona niti njena braća i sestre nisu imali potomke. U oporuci zatražila je da njeni posmrtni ostataci budu sahranjeni pored groba Line Schäfer u Kasselu.

Njeno grobno mjesto je zapušteno, ali Bance je sada u kontaktu s upravom groblja u Kasselu kako bi princezinu i grobnicu Line Schäfer obnovili i obilježili. 'Mislim da bi se to dopalo princezi Catherine ... Provele su cijeli život zajedno. I mnogo ju je voljela', objašnjava on.

Bance kaže za DW da Catherine nikada nije skrivala svoju ljubav. 'Njene sestre su očito znale za to, ali se o tome nije govorilo. U to doba to nije bilo nešto što biste otvoreno prikazivali ili promovirali.'

Ipak, kako Catherinina hrabrost sve više dobiva pažnju medija, LGBTQ zajednice ovu princezu posthumno prihvaćaju kao ikonu — zbog toga što je voljela i živjela kako je željela, bez obzira na vrijeme i okolnosti. Na mnogim Paradama ponosa Catherine je zauzimala istaknuto mjesto u medijskim prikazima u Velikoj Britaniji, pa i na BBC-iju 2023. godine.

„Princeze otpora"

Bance sada radi na novoj knjizi koja će se poklopiti s izložbom u Kensingtonskoj palači pod nazivom „Princeze otpora", planiranom za ožujak 2026. Fokusirat će se na Catherine i njene sestre Sophiju i Bambu. 'To će biti izložba s jakim fokusom na žene, koja prikazuje postignuća princeza iz obitelji Duleep Singh', kaže Bance i dodaje da će za izložbu posuditi predmete iz svog osobnog arhiva u kojem se nalazi gotovo 2.000 artefakata koje je prikupio tokom 25 godina.

Bance opisuje Catherine kao 'indijsku verziju Oscara Schindlera (1908.–1974.)' - aludirajući na njemačkog industrijalca koji je tijekom Holokausta spasio oko 1.200 Židova.

Iako priznaje da Catherinine akcije možda nisu bile tako opsežne kao Schindlerova lista, Bance za DW kaže: 'Spasiti jedan život ili deset života - to je manje-više isto. Spasiti nekog tko nije tvoje boje kože, tvoje vjere ili tvoje etničke pripadnosti, a učiniti to iz čiste humanosti - to je ono što nekog izdvaja od drugih.'