Bio sam na zaista mnogo koncerata, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu, i nigdje, ali baš nigdje nisam vidio da netko ima potrebu nešto zapaliti. Osim, naravno, kod nas. Ta naša fascinacija vatrom postaje ozbiljan problem. Jer, ako ti padne na pamet upaliti bengalku na koncertu Olivera Dragojevića, realno, sutra ti neće biti problem zapaliti ni nešto drugo, jer, eto, to ti je sasvim u redu.

I tako, koncert koji bi trebao biti dostojanstveno sjećanje na jednog predivnog pjevača prerasta u atmosferu utakmice Dinamo – Hajduk, umjesto večeri ispunjene emocijama i glazbom.

No, ajmo vidjeti tko se sve pojavio. Marko Tolja u žutom odijelu – ovaj put ga preskačem, neka ga u njegovoj banana varijanti. Zato je žuta haljina od Yvette Holzwarth bila pun pogodak! Pravi ljetni kroj do pola lista, uska uz vrat, bez rukava - taman za ljetnu noć, bez puno truda.

Dino Jelusić, s druge strane, koliko god bio sjajan pjevač (i zna da ga volim), moram mu javno poručiti - više nemaš petnaest godina da možeš nositi te hlače.

Ukazala se i Nina Badrić u još jednoj roskastoj, dugoj haljini. Opet. Kao da gledam neku relikviju - taj kroj već je nosila barem petnaest puta; čini se da tu haljinu ima u svih pedeset nijansi pastelne. Možda je zaljubljena u taj model, možda ima tajni ugovor s krojačicom, ne znam, ali meni je već i komentiranje toga postalo svojevrsni stilski zamor.