Generacija koja je nekad snimala glazbu na kazete i pratila vijesti s rotacijskih antena danas uči slati emojije i plaćati račune putem aplikacija. Uz podršku poput HT-ovog magazina Moja veza, prvi koraci u digitalni svijet postaju jednostavniji, topliji i – mogući.
„Halo, čuješ li me? Jesam li to sad nešto zeznula?“ – pitala je baka Anka dok je držala pametni telefon nekoliko centimetara od uha, nesigurna je li upravo poslala glasovnu poruku unuci u Irskoj. Nije kliknula „pošalji“, nije ni znala da zapravo i ne mora – ali kada je stigao uzvraćeni glas: „Bako, bravo! Savršeno si to snimila!“, na njezinom licu pojavio se osmijeh kakav se ne zaboravlja.
Jedan jednostavan klik značio je puno više od tehničke pobjede. Značio je povezanost. Pripadnost. Osjećaj da još uvijek može učiti i sudjelovati u svijetu koji se mijenja brže nego ikad prije. A mijenja se upravo zahvaljujući njoj – generaciji koja je nekad bila na prvoj crti tehnoloških čuda.
Od kazetofona do digitalne medicine
Nije to generacija koja ne razumije tehnologiju. To je generacija koja je vidjela prvi televizor u boji. Koja je slušala glazbu na kazetama, okretala olovkom trake koje su se zaplele, snimala emisije na VHS i pazila da nitko ne stane na videokasetu. Pamte kako je izgledao prvi mobitel – veći od kutije cigareta, težak kao željezna šipka, i s antenom koju si morao izvući da uopće nekoga nazoveš. I da, pamte zvuk biranja preko modema – onaj cvrkut 56k linije koji je označavao ulazak u tada još nepoznat svijet interneta. U tim vremenima, tehnologija je bila nova, ali pristupačna. Obitelji su se okupljale oko televizora, zajedno učile kako namjestiti sat na videu ili snimiti glazbu s radija. Danas, kada je sve nadohvat ruke, upravo ta brzina i kompleksnost postaju barijera. A barijera postaje tišina – jer mnogi se ne usude pitati kako nešto funkcionira. Boje se da će ispasti smiješni.
Filmovi su se gledali u kinima s tvrdim drvenim sjedalima ili na prvim kućnim video playerima koji su dolazili s uputama debljine malog romana. Sjećaju se kako su pažljivo premotavali trake da bi vratili kazetu točno na scenu koju žele ponovno pogledati. A telefon? Bio je u hodniku, s brojčanikom koji se morao zavrtjeti, i kabelom koji se mogao rastegnuti do kuhinje samo ako si bio jako uporan – ili jako zaljubljen.
Kad bi danas unuka rekla „Poslala sam ti link“, baka Anka bi najradije odgovorila: „A ja sam ti nekad slala razglednicu iz Opatije, i čekala da stigne pet dana.“ Komunikacija je bila spora, ali pažljiva. Papiri su mirisali na tintu, a pisma su se otvarala s drhtavim prstima i pokojom suzom. Danas poruke dolaze i odlaze u djeliću sekunde – ali to ne znači da ne mogu biti jednako dirljive. I zato nije čudno što baka Anka, uz malu pomoć, želi naučiti kako poslati emoji. Ne zato da bi bila moderna, nego da bi bila prisutna. Jer za nju tehnologija nije moda – ona je sredstvo da se približi svijetu koji ne spava, svijetu u kojem su svi stalno online. A ona više ne želi biti offline.
Digitalna abeceda za svakoga
Zahvaljujući magazinu Moja veza, baka može naučiti kako koristiti WhatsApp, djed kako prepoznati internetsku prijevaru, a oboje kako platiti račun bez čekanja u redu. Sve to bez stresa i nerazumljivog žargona – jer kad je netko rođen prije Googlea, nije fer očekivati da sve zna o oblaku, aplikacijama i enkripciji.
Moja veza – prvi magazin koji 'klikne' umjesto vas
Tu dolazi na scenu sjajna inicijativa Hrvatskog Telekoma – magazin Moja veza, osmišljen upravo za starije generacije koje žele razumjeti digitalni svijet, ali ne znaju gdje početi. U tiskanom, preglednom formatu, s velikim slovima i razumljivim jezikom, ovaj magazin postaje svojevrsni vodič kroz sve ono što se za mlađe generacije podrazumijeva, ali za starije može biti zbunjujuće – od slanja poruka i videopoziva, do online kupovine i zaštite na internetu.
No, ono što magazin Moja veza čini posebnim nije samo edukativni sadržaj, već i osjećaj poznatog i toplog. U njemu ćete pronaći i recepte, životne priče, rubriku zdravlja i – naravno – horoskop. Taj pažljivo odabran miks poznatog formata s novim informacijama stvara atmosferu povjerenja. Jer nije poanta samo objasniti kako se koristi aplikacija. Poanta je stvoriti osjećaj da niste sami u toj avanturi.
Baka Anka šalje emoji
Nakon prve uspješne glasovne poruke, baka Anka je otišla korak dalje. Danas ujutro poslala je unuci poruku sa srcem, smajlićem i jednim zagonetnim "🥒" – jer je htjela reći da je pravila kisele krastavce, ali nije znala kako to napisati. „Neka, nek' pogodi“, rekla je uz smijeh. Digitalna veza ne mora biti savršena – dovoljno je da je iskrena.
Digitalni svijet nije samo za mlade
Digitalna svakodnevica danas nudi puno više od poruka i fotki. Tu su aplikacije za naručivanje kod liječnika, online konzultacije, pametni satovi koji mjere otkucaje srca, pa čak i sustavi za pamćenje kada treba uzeti lijek. Sve to može zvučati zastrašujuće ako vas nitko ne uvede korak po korak. Ali kada postoji netko tko sve to razloži jednostavno, bez tehničkog žargona i s razumijevanjem – tehnologija prestaje biti neprijatelj i postaje saveznik. Digitalni svijet nikad nije trebao biti rezerviran isključivo za mlade. Niti bi trebao biti zatvoren za one koji su već promijenili svijet jednom – jer su ga stvarali. Vrijeme je da ih ponovno uključimo, ne zato što im „dajemo šansu“, već zato što bez njih digitalni svijet gubi dimenziju. Gubi sjećanje, iskustvo i toplinu.
Inicijativa Moja veza pokazuje da most između prošlog i sadašnjeg nije tako teško izgraditi – samo treba razumijevanja, pažnje i malo više strpljenja. I možda emoji u obliku krastavca.
Prilog je napravljen u produkciji Tnative tima tportala u skladu s najvišim profesionalnim standardima u suradnji s Hrvatskim Telekomom.
