Garnerov, kako je naveo na osobnoj web stranici, akademski rad fokusiran je na sovjetske i ruske književne i kulturne prikaze Drugog svjetskog rata. Pritom si je postavio zadatak rasvijetliti skrivene strane sovjetskog i ruskog života – svijet misli i osjećaja skrivenih iza zatvorenih vrata i željezne zavjese – uključivanjem šire zapadne publike u nedavna akademska otkrića. Njegov rad o Staljingradu i ruskoj kulturi predstavljen je u brojnim publikacijama i prikazan na sveučilištima, konferencijama i u muzejima u Sjevernoj Americi, Europi i Rusiji.

Na Twitteru je naveo da je u nekoliko prvih dana rata pažljivo pratio reakciju i produkciju ruskih društvenih medija i više je nego prije uvjeren da je Putinov režim potpuno precijenio svoju sposobnost da pobijedi u propagandnom ratu.

Kako je objasnio, Ruse se bombardira vrlo učinkovitom proturatnom propagandom na ruskom jeziku. Puno je informacija o Zelenskiju..., a Rusi naveliko prate neke vrlo slavne osobe s vrlo velikim brojem sljedbenika koje izlaze s porukama protiv rata.

'Možda ste čuli za Jurija Duda, popularnog ruskog blogera koji otvoreno govori protiv rata. Dud ima pet milijuna pratitelja, a na svom Instagramu dijeli fotografije stradanja Ukrajinaca', navodi ovaj stručnjak. Također, osobe s velikim brojem pratitelja s ukrajinske strane dopiru do Rusa. Anton Ptuškin je ukrajinski travel bloger i ruski govornik s 5,5 milijuna pretplatnika, a objavio je iskreni apel za mir i dirljivu raspravu o strahovima za svoju obitelj na Instagramu. Evo verzije s YouTubea za lakše gledanje.

Rusi vide te priče, slušaju svoje vršnjake i idole kako razgovaraju s njima kao s normalnim ljudima i na ruskom. Te objave naširoko se dijele, a ruska vlada zapravo ih ne može spriječiti. S druge strane ruska vlada gura sve bezličniji narativ, smatra stručnjak. Sve što vidimo slike su Putina i njegovih generala u ogromnim sobama za sastanke, ukrašene rokoko pločama, na nepoznatim mjestima.

O ljudima, kad im se obraćaju, govori se apstraktno ('Vlada počinje specijalnu operaciju...'), ne kao o pojedincima kao što je slučaj kod Ukrajinaca: 'Molimo vas, ruski prijatelji, da prestanete napadati naše žene i djecu.' Političke emisije državne televizije, koje imaju dobru gledanost, ne govore ni o ljudima ni pojedincima koji će biti ključ za pobjedu u propagandnom ratu.

'Umjesto toga, još uvijek smo zasuti raznim vrstama bizarnih imperijalističkih tirada protiv NATO-a/SAD-a koje polako pokreću javno mnijenje protiv neprijatelja. Ali ne vidim da bi dugoročno imale mnogo učinka u odnosu na mnogo glatkiji ukrajinski materijal na ruskom jeziku', piše Garner. Ruski narativ više sliči na Prvi svjetski rat - izdvojeni imperijalni car usmjerava svoje trupe u apstraktnom ratu protiv imperijalne opozicije - nego na općenacionalne napore iz Drugog svjetskog rata, kada je, čak i pod Staljinom, stanovništvo bilo ujedinjeno u želji da se bori protiv nacista.

Okrenuvši se ruskim društvenim mrežama, primijetio je mnogo opasniji narativ za Putinovu vladu. 'Proveo sam neko vrijeme čitajući društvene mreže na ruskom jeziku kako bih potražio što ljudi govore o ratu', kaže Garner. VKontakte, tzv. ruski Facebook, pod snažnom je kontrolom vlade. Čak i na nekim stranicama paravojnih pokreta koje podržava država rat je uočljivo odsutan.

Nema pokušaja mobiliziranja naroda za veliki, dugotrajni rat ili 'omekšavanja' mišljenja kako bi se pripremili za ideju da će Rusi umirati.

Na feedovima na VKontakteu običnih ljudi vidi tri stvari:

1. Potpuna ravnodušnost ili izostanak spominjanja rata uočljivi su gotovo svugdje gdje pogledate. Boje li se ljudi javno (donekle moguće) objaviti nešto o ratu ili ne, ne zna. Zapaža blagu kritiku rata, dijeljenje emojija slomljenog srca itd. Ovo nije previše rašireno, pa ne želi pretjerivati, ali je važno. Antiratni osjećaj je prisutan, a nešto od toga može se vidjeti i na ulicama. Ovi suosjećajni postovi, međutim, nailaze na salvu agresivnog, mačo udaranja u prsa ('Razbit ćemo te zapadnjačke pse', 'LOL, dovedi ih ovamo'). Neki odgovori - posebno na Instagramu - očito su djelo botova.

2. Ono što je zanimljivo, kaže, to je da ne vidi da se provlače narativi vezani uz Drugi svjetski rat. Ima puno polariziranog bijesa, sličnog onome što vidimo u komentarima sa Zapada, ali nema pravog osjećaja da mnogi od čak i rata najgladnijih Rusa kupuju Putinove snove iz Drugog svjetskog rata prepakirane u današnju verziju. Ako nema tog osjećaja, stručnjak ne misli da će ljudi biti spremni na velike žrtve koje je zahtijevao Drugi svjetski rat. Ako se ukrajinski rat opravdava 'antinacizmom', onda ljudi ne shvaćaju povijesnu povezanost.

3. Ovo je vjerojatno najvažnija točka. Vidi dosta dijeljenja informacija o bankovnom prometu, bankomatima, rastu cijena i dostupnosti robe široke potrošnje. Ljudi na Dalekom istoku, na kojem su cijene hrane već otišle do neba, nisu u panici, ali nisu baš ni sretni. To dovodi do otvorenih usporedbi s 1990-ima: Putin je izgradio svoj brend na stabilnosti nakon bezakonja i siromaštva iz 90-ih, tako da je ovo poražavajuća vijest. Ovaj razgovor trebao je davno nestati iz javnog prostora. Ljudi nisu spremni na to da njihove omiljene slavne osobe koje govore protiv rata - a dobar broj poznatih Rusa to je učinio - jednostavno nestanu. Ljudi nisu spremni ni na to da njihovi iPhonei nestanu zbog inflacije i sankcija (šale se: 'Nemoj ispustiti svoj iPhone, jer će ti biti zadnji.'). Ljudi nisu spremni za hiperinflaciju.

A vlada u biti ne čini ništa kako bi pripremila Ruse za ovo. Preigrali su se, a Zapad je prozreo njihov blef i sada su u problemima. Ovo ide paralelno s pretjeranim samopouzdanjem u vojne napore i nije slučajnost. I što imamo? Ustajali propagandni stroj koji zna kako stvoriti kaos i razderati stvari - posebno nanijeti štetu Zapadu. Ali to je propagandni stroj carstva. Nije agilan i ne zna kako odgovoriti na trenutne događaje i snažne ukrajinske i zapadne napore, mišljenja je Garner.

Smatra i da je najvažnija usporedba s Prvim svjetskim ratom: malo tko bi očekivao da će Prvi svjetski rat dovesti do Oktobarske revolucije tri godine kasnije. Rusko Carstvo ušlo je u rat ne potrudivši se stvarno pripremiti svoje ljude, ravnodušne prema opravdanju rata, kako od početka, tako s vremenom sve više. Postojale su podjele, a boljševici i drugi izvrsno su manipulirali njima kako bi preuzeli vlast.

'Nakon nekoliko dana rata ne možemo reći da je Putin osuđen na propast, ali pitam se: bez znakova da vlada ozbiljno shvaća pobjedu u medijskom ratu, malene pukotine oko 1990-ih, oko žrtvovanja i oko gubitka, pretvorit će se u zjapeće rupe u državnim narativima identiteta', zaključio je stručnjak.